Psalmi 22

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Magistro chori. Ad modum cantici " Cerva diluculo ". Psalmus.David.	1 Zborovođi. Po napjevu »Košuta u zoru«. Psalam. Davidov.
2 Deus, Deus meus, quare me dereliquisti? Longe a salute mea verba rugitus mei.	2 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
3 Deus meus, clamo per diem, et non exaudis, et nocte, et non est requies mihi.	3 Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
4 Tu autem sanctus es, qui habitas in laudibus Israel.	4 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
5 In te speraverunt patres nostri, speraverunt, et liberasti eos;	5 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
6 ad te clamaverunt et salvi facti sunt, in te speraverunt et non sunt confusi.	6 k tebi su vikali i spašavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7 Ego autem sum vermis et non homo, opprobrium hominum et abiectio plebis.	7 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
8 Omnes videntes me deriserunt me; torquentes labia moverunt caput:	8 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:
9 “ Speravit in Domino: eripiat eum, salvum faciat eum, quoniam vult eum ”.	9 »U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!«
10 Quoniam tu es qui extraxisti me de ventre, spes mea ad ubera matris meae.	10 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
11 In te proiectus sum ex utero, de ventre matris meae Deus meus es tu.	11 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
12 Ne longe fias a me, quoniam tribulatio proxima est, quoniam non est qui adiuvet.	12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
13 Circumdederunt me vituli multi, tauri Basan obsederunt me.	13 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
14 Aperuerunt super me os suum sicut leo rapiens et rugiens.	14 Ždrijela svoja razvaljuju na me k’o lav koji plijen kida i riče.
15 Sicut aqua effusus sum, et dissoluta sunt omnia ossa mea. Factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.	15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
16 Aruit tamquam testa palatum meum, et lingua mea adhaesit faucibus meis, et in pulverem mortis deduxisti me.	16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
17 Quoniam circumdederunt me canes multi, concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos,	17 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
18 et dinumeravi omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me;	18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure u me.
19 diviserunt sibi vestimenta mea et super vestem meam miserunt sortem.	19 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
20 Tu autem, Domine, ne elongaveris; fortitudo mea, ad adiuvandum me festina.	20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
21 Erue a framea animam meam et de manu canis unicam meam.	21 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
22 Salva me ex ore leonis et a cornibus unicornium humilitatem meam.	22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23 Narrabo nomen tuum fratribus meis, in medio ecclesiae laudabo te.	23 A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
24 Qui timetis Dominum, laudate eum; universum semen Iacob, glorificate eum. Metuat eum omne semen Israel,	24 »Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25 quoniam non sprevit neque despexit afflictionem pauperis nec avertit faciem suam ab eo et, cum clamaret ad eum, exaudivit.	25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.«
26 Apud te laus mea in ecclesia magna; vota mea reddam in conspectu timentiumeum.	26 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27 Edent pauperes et saturabuntur; et laudabunt Dominum, qui requirunt eum: “ Vivant corda eorum in saeculum saeculi! ”.	27 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek’ živi srce vaše dovijeka!
28 Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terrae, et adorabunt in conspectu eius universae familiae gentium.	28 Spomenut će se i Jahvi se vratit’ svi krajevi zemlje; pred njim će nicê pasti sve obitelji pogana.
29 Quoniam Domini est regnum, et ipse dominabitur gentium.	29 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
30 Ipsum solum adorabunt omnes, qui dormiunt in terra; in conspectu eius procident omnes, qui descendunt in pulverem. Anima autem mea illi vivet,	30 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,
31 et semen meum serviet ipsi. Narrabitur de Domino generationi venturae;	31 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat’
32 et annuntiabunt iustitiam eius populo, qui nascetur: “ Haec fecit Dominus! ”.	32 sljedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: »Ovo učini Jahve!«