Psalmi 77

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Magistro chori. Secundum Idithun. Asaph. Psalmus.	1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
2 Voce mea ad Dominum clamavi; voce mea ad Deum, et intendit mihi.	2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 In die tribulationis meae Deum exquisivi, manus meae nocte expansae sunt et non fatigantur. Renuit consolari anima mea;	3 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit’ duša moja.
4 memor sum Dei et ingemisco, exerceor, et deficit spiritus meus.	4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vigiles tenuisti palpebras oculi mei; turbatus sum et non sum locutus.	5 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Cogitavi dies antiquos et annos aeternos in mente habui.	6 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
7 Meditatus sum nocte cum corde meo et exercitabar et scobebam spiritum meum.	7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
8 Numquid in aeternum proiciet Deus, aut non apponet, ut complacitior sit adhuc?	8 »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Aut deficiet in finem misericordia sua, cessabit verbum a generatione in generationem?	9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Aut obliviscetur misereri Deus, aut continebit in ira sua misericordias suas?	10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
11 Et dixi: “ Hoc vulnus meum: mutatio dexterae Excelsi ”.	11 I govorim: »Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.«
12 Memor ero operum Domini, memor ero ab initio mirabilium tuorum.	12 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Et meditabor in omnibus operibus tuis et in adinventionibus tuis exercebor.	13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
14 Deus, in sancto via tua; quis deus magnus sicut Deus noster?	14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Tu es Deus, qui facis mirabilia, notam fecisti in populis virtutem tuam.	15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
16 Redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob et Ioseph.	16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Viderunt te aquae, Deus, viderunt te aquae et doluerunt; etenim commotae sunt abyssi.	17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
18 Effuderunt aquas nubila, vocem dederunt nubes, etenim sagittae tuae transeunt.	18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
19 Vox tonitrui tui in rota; illuxerunt coruscationes tuae orbi terrae, commota est et contremuit terra.	19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
20 In mari via tua, et semitae tuae in aquis multis; et vestigia tua non cognoscuntur.	20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
21 Deduxisti sicut oves populum tuum in manu Moysi et Aaron.	21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.