Psalmi 38

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Psalmus. David. Ad commemorandum.	1 Psalam. Davidov. Za spomen.
2 Domine, ne in furore tuo arguas me neque in ira tua corripias me,	2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
3 quoniam sagittae tuae infixae sunt mihi, et descendit super me manus tua.	3 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
4 Non est sanitas in carne mea a facie indignationis tuae, non est pax ossibus meis a facie peccatorum meorum.	4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
5 Quoniam iniquitates meae supergressae sunt caput meum et sicut onus grave gravant me nimis. -	5 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
6 Putruerunt et corrupti sunt livores mei a facie insipientiae meae.	6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
7 Inclinatus sum et incurvatus nimis; tota die contristatus ingrediebar.	7 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
8 Quoniam lumbi mei impleti sunt ardoribus, et non est sanitas in carne mea.	8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
9 Afflictus sum et humiliatus sum nimis, rugiebam a gemitu cordis mei.	9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
10 Domine, ante te omne desiderium meum, et gemitus meus a te non est absconditus.	10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
11 Palpitavit cor meum, dereliquit me virtus mea, et lumen oculorum meorum, et ipsum non est mecum.	11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
12 Amici mei et proximi mei procul a plaga mea steterunt, et propinqui mei de longe steterunt.	12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
13 Et laqueos posuerunt, qui quaerebant animam meam; et, qui requirebant mala mihi, locuti sunt insidias et dolos tota die meditabantur.	13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
14 Ego autem tamquam surdus non audiebam et sicut mutus non aperiens os suum;	14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
15 et factus sum sicut homo non audiens et non habens in ore suo redargutiones.	15 Postadoh k’o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
16 Quoniam in te, Domine, speravi, tu exaudies, Domine Deus meus.	16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
17 Quia dixi: “Ne quando supergaudeant mihi; dum commoventur pedes mei, magnificantur super me ”.	17 Rekoh: »Nek’ se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!«
18 Quoniam ego in lapsum paratus sum, et dolor meus in conspectu meo semper.	18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
19 Quoniam iniquitatem meam annuntiabo et sollicitus sum de peccato meo.	19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
20 Inimici autem mei vivunt et confirmati sunt; et multiplicati sunt, qui oderunt me inique.	20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
21 Retribuentes mala pro bonis detrahebant mihi, pro eo quod sequebar bonitatem.	21 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
22 Ne derelinquas me, Domine; Deus meus, ne discesseris a me.	22 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
23 Festina in adiutorium meum, Domine, salus mea.	23 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!