Salmi 102
          123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150          
        
      Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA CEI 2008 | Biblija Hrvatski | 
|---|---|
| 1 Preghiera di un povero che è sfinito ed effonde davanti al Signore il suo lamento. | 1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom. | 
| 2 Signore, ascolta la mia preghiera,a te giunga il mio grido di aiuto. | 2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! | 
| 3 Non nascondermi il tuo voltonel giorno in cui sono nell’angoscia.Tendi verso di me l’orecchio,quando t’invoco, presto, rispondimi! | 3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! | 
| 4 Svaniscono in fumo i miei giornie come brace ardono le mie ossa. | 4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. | 
| 5 Falciato come erba, inaridisce il mio cuore;dimentico di mangiare il mio pane. | 5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. | 
| 6 A forza di gridare il mio lamentomi si attacca la pelle alle ossa. | 6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. | 
| 7 Sono come la civetta del deserto,sono come il gufo delle rovine. | 7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini. | 
| 8 Resto a vegliare:sono come un passerosolitario sopra il tetto. | 8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu. | 
| 9 Tutto il giorno mi insultano i miei nemici,furenti imprecano contro di me. | 9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. | 
| 10 Cenere mangio come fosse pane,alla mia bevanda mescolo il pianto; | 10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama | 
| 11 per il tuo sdegno e la tua collerami hai sollevato e scagliato lontano. | 11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. | 
| 12 I miei giorni declinano come ombrae io come erba inaridisco. | 12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. | 
| 13 Ma tu, Signore, rimani in eterno,il tuo ricordo di generazione in generazione. | 13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. | 
| 14 Ti alzerai e avrai compassione di Sion:è tempo di averne pietà, l’ora è venuta! | 14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas! | 
| 15 Poiché ai tuoi servi sono care le sue pietree li muove a pietà la sua polvere. | 15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. | 
| 16 Le genti temeranno il nome del Signoree tutti i re della terra la tua gloria, | 16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje | 
| 17 quando il Signore avrà ricostruito Sione sarà apparso in tutto il suo splendore. | 17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, | 
| 18 Egli si volge alla preghiera dei derelitti,non disprezza la loro preghiera. | 18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. | 
| 19 Questo si scriva per la generazione futurae un popolo, da lui creato, darà lode al Signore: | 19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. | 
| 20 «Il Signore si è affacciato dall’alto del suo santuario,dal cielo ha guardato la terra, | 20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda | 
| 21 per ascoltare il sospiro del prigioniero,per liberare i condannati a morte, | 21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, | 
| 22 perché si proclami in Sion il nome del Signoree la sua lode in Gerusalemme, | 22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu | 
| 23 quando si raduneranno insieme i popolie i regni per servire il Signore». | 23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. | 
| 24 Lungo il cammino mi ha tolto le forze,ha abbreviato i miei giorni. | 24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. | 
| 25 Io dico: mio Dio, non rapirmi a metà dei miei giorni;i tuoi anni durano di generazione in generazione. | 25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. | 
| 26 In principio tu hai fondato la terra,i cieli sono opera delle tue mani. | 26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. | 
| 27 Essi periranno, tu rimani;si logorano tutti come un vestito,come un abito tu li muterai ed essi svaniranno. | 27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: | 
| 28 Ma tu sei sempre lo stessoe i tuoi anni non hanno fine. | 28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja. | 
| 29 I figli dei tuoi servi avranno una dimora,la loro stirpe vivrà sicura alla tua presenza. | 29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.« | 
 ITALIANO
 ITALIANO ENGLISH
 ENGLISH ESPANOL
 ESPANOL FRANCAIS
 FRANCAIS LATINO
 LATINO PORTUGUES
 PORTUGUES DEUTSCH
 DEUTSCH MAGYAR
 MAGYAR Ελληνική
 Ελληνική לשון עברית
 לשון עברית عَرَبيْ
 عَرَبيْ