SCRUTATIO

Venerdi, 31 ottobre 2025 - Santa Lucilla ( Letture di oggi)

Salmi 102


font
BIBBIA CEI 2008Biblija Hrvatski
1 Preghiera di un povero che è sfinito ed effonde davanti al Signore il suo lamento.
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu
izlijeva pred Jahvom.
2 Signore, ascolta la mia preghiera,a te giunga il mio grido di aiuto.
2 Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
3 Non nascondermi il tuo voltonel giorno in cui sono nell’angoscia.Tendi verso di me l’orecchio,quando t’invoco, presto, rispondimi!
3 Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
4 Svaniscono in fumo i miei giornie come brace ardono le mie ossa.
4 Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
5 Falciato come erba, inaridisce il mio cuore;dimentico di mangiare il mio pane.
5 Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
6 A forza di gridare il mio lamentomi si attacca la pelle alle ossa.
6 Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
7 Sono come la civetta del deserto,sono come il gufo delle rovine.
7 Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
8 Resto a vegliare:sono come un passerosolitario sopra il tetto.
8 Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
9 Tutto il giorno mi insultano i miei nemici,furenti imprecano contro di me.
9 Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.
10 Cenere mangio come fosse pane,alla mia bevanda mescolo il pianto;
10 Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
11 per il tuo sdegno e la tua collerami hai sollevato e scagliato lontano.
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
12 I miei giorni declinano come ombrae io come erba inaridisco.
12 Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
13 Ma tu, Signore, rimani in eterno,il tuo ricordo di generazione in generazione.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
14 Ti alzerai e avrai compassione di Sion:è tempo di averne pietà, l’ora è venuta!
14 Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
15 Poiché ai tuoi servi sono care le sue pietree li muove a pietà la sua polvere.
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.
16 Le genti temeranno il nome del Signoree tutti i re della terra la tua gloria,
16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17 quando il Signore avrà ricostruito Sione sarà apparso in tutto il suo splendore.
17 kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
18 Egli si volge alla preghiera dei derelitti,non disprezza la loro preghiera.
18 kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
19 Questo si scriva per la generazione futurae un popolo, da lui creato, darà lode al Signore:
19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
20 «Il Signore si è affacciato dall’alto del suo santuario,dal cielo ha guardato la terra,
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
21 per ascoltare il sospiro del prigioniero,per liberare i condannati a morte,
21 da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
22 perché si proclami in Sion il nome del Signoree la sua lode in Gerusalemme,
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu
23 quando si raduneranno insieme i popolie i regni per servire il Signore».
23 kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.
24 Lungo il cammino mi ha tolto le forze,ha abbreviato i miei giorni.
24 Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
25 Io dico: mio Dio, non rapirmi a metà dei miei giorni;i tuoi anni durano di generazione in generazione.
25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26 In principio tu hai fondato la terra,i cieli sono opera delle tue mani.
26 U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
27 Essi periranno, tu rimani;si logorano tutti come un vestito,come un abito tu li muterai ed essi svaniranno.
27 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28 Ma tu sei sempre lo stessoe i tuoi anni non hanno fine.
28 ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
29 I figli dei tuoi servi avranno una dimora,la loro stirpe vivrà sicura alla tua presenza.29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«