Jó 16

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati

Torna indietro

Nova Vulgata Hrvatska Biblija
1 Respondens autem Iob dixit:
1 Job progovori i reče:
2 “ Audivi frequenter talia!
onsolatores molesti omnes vos estis.
2 »Koliko se takvih naslušah besjeda,
kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3 Numquid habebunt finem verba ventosa,
aut quid te exacerbat, ut respondeas?
3 Ima li kraja tim riječima ispraznim?
Što te goni da mi tako odgovaraš?
4 Poteram et ego similia vestri loqui,
si esset anima vestra pro anima mea!
Concinnarem super vos sermones
et moverem caput meum super vos.
4 I ja bih mogao k’o vi govoriti
da vam je duša na mjestu duše moje;
i ja bih vas mog’o zasuti riječima
i nad sudbom vašom tako kimat’ glavom;
5 Roborarem vos ore meo
et motum labiorum meorum non cohiberem.
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit’,
i ne bih žalio trud svojih usana.
6 Si locutus fuero, non quiescet dolor meus
et, si tacuero, non recedet a me;
6 Al’ ako govorim, patnja se ne blaži,
ako li zašutim, zar će me minuti?
7 nunc autem defatigavit me dolor meus,
et tu vastasti omnem coetum meum.
7 Zlopakost me sada shrvala posvema,
čitava se rulja oborila na me.
8 Rugae meae testimonium dicunt contra me;
et suscitatur falsiloquus adversus faciem meam contradicens mihi,
8 Ustao je proti meni da svjedoči
i u lice mi se baca klevetama.
9 Ira eius discerpsit me et adversata est mihi,
et infremuit contra me dentibus suis.
Hostis meus acuit oculos suos in me.
9 Jarošću me svojom razdire i goni,
škrgućuć’ zubima obara se na me.
Moji protivnici sijeku me očima,
10 Aperuerunt super me ora sua
et exprobrantes percusserunt maxillam meam,
simul conferti contra me.
10 prijeteći, na mene usta razvaljuju,
po obrazima me sramotno ćuškaju,
u čoporu svi tad navaljuju na me.
11 Concludit me Deus apud iniquum
et manibus impiorum me tradit.
11 Da, zloćudnicima Bog me predao,
u ruke opakih on me izručio.
12 Ego, ille quondam tranquillus, repente contritus sum.
Tenuit cervicem meam, confregit me
et posuit me sibi quasi in signum.
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome,
za šiju me ščepa da bi me slomio.
13 Circumdedit me lanceis suis,
scidit lumbos meos, non pepercit
et effudit in terra iecur meum.
13 Uze me za biljeg i strijelama osu,
nemilosrdno mi bubrege probode
i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14 Dirupit me rumpens et diruens,
irruit in me quasi gigas.
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara,
kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15 Saccum consui super cutem meam
et dimisi in terram cornu meum.
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio,
zario sam čelo svoje u prašinu.
16 Facies mea rubuit a fletu,
et palpebrae meae caligaverunt;
16 Zapalilo mi se sve lice od suza,
sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17 attamen absque iniquitate manus meae,
cum haberem mundas preces.
17 A nema nasilja na rukama mojim,
molitva je moja bila uvijek čista.
18 Terra, ne operias sanguinem meum,
neque inveniat in te locum latendi clamor meus.
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti
i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19 Ecce enim in caelo testis meus,
et conscius meus in excelsis.
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka,
u visini gore moj stoji branitelj.
20 Interpretes mei sunt cogitationes meae:
ad Deum stillat oculus meus.
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga
dok se ispred njega suze moje liju:
21 Atque utinam sic iudicaretur vir cum Deo,
sicut iudicatur filius hominis cum collega suo.
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom
k’o što smrtnik brani svojega bližnjega.
22 Ecce enim breves anni transeunt,
et semitam, per quam non revertar, ambulo.
22 No životu mom su odbrojena ljeta,
na put bez povratka meni je krenuti.