Knjiga o Jobu 16

¹Job progovori i reče:²»Koliko se takvih naslušah besjeda,
kako ste mi svi vi mučni tješioci!³Ima li kraja tim riječima ispraznim?
Što te goni da mi tako odgovaraš?⁴I ja bih mogao k’o vi govoriti
da vam je duša na mjestu duše moje;
i ja bih vas mog’o zasuti riječima
i nad sudbom vašom tako kimat’ glavom;⁵i ja bih mogao ustima vas hrabrit’,
i ne bih žalio trud svojih usana.⁶Al’ ako govorim, patnja se ne blaži,
ako li zašutim, zar će me minuti?⁷Zlopakost me sada shrvala posvema,
čitava se rulja oborila na me.⁸Ustao je proti meni da svjedoči
i u lice mi se baca klevetama.⁹Jarošću me svojom razdire i goni,
škrgućuć’ zubima obara se na me.
Moji protivnici sijeku me očima,¹⁰prijeteći, na mene usta razvaljuju,
po obrazima me sramotno ćuškaju,
u čoporu svi tad navaljuju na me.¹¹Da, zloćudnicima Bog me predao,
u ruke opakih on me izručio.¹²Mirno življah dok On ne zadrma mnome,
za šiju me ščepa da bi me slomio.¹³Uze me za biljeg i strijelama osu,
nemilosrdno mi bubrege probode
i mojom žuči zemlju žednu natopi.¹⁴Na tijelu mi ranu do rane otvara,
kao bijesan ratnik nasrće na mene.¹⁵Tijelo sam golo u kostrijet zašio,
zario sam čelo svoje u prašinu.¹⁶Zapalilo mi se sve lice od suza,
sjena tamna preko vjeđa mi je pala.¹⁷A nema nasilja na rukama mojim,
molitva je moja bila uvijek čista.¹⁸O zemljo, krvi moje nemoj sakriti
i kriku mom ne daj nigdje da počine.¹⁹Odsad na nebu imam ja svjedoka,
u visini gore moj stoji branitelj.²⁰Moja vika moj je odvjetnik kod Boga
dok se ispred njega suze moje liju:²¹o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom
k’o što smrtnik brani svojega bližnjega.²²No životu mom su odbrojena ljeta,
na put bez povratka meni je krenuti.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati