Jó 30
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Nova Vulgata | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 Nunc autem derident me iuniores tempore, quorum non dignabar patres ponere cum canibus gregis mei; | 1 »A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. |
| 2 quorum virtus manuum mihi erat pro nihilo, et robur iuvenile perierat totum. | 2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom? |
| 3 Egestate et fame steriles, qui rodebant in solitudine, serotino tempore fiebant turbo et vastatio; | 3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. |
| 4 et mandebant herbas et arborum frutices, et radix iuniperorum erat cibus eorum. | 4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. |
| 5 De medio eiciebantur, clamabant contra eos tamquam fures; | 5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k’o za lopovima. |
| 6 ad ripas habitabant torrentium et in cavernis terrae et petrarum; | 6 Živjeli su po strašnim jarugama, po špiljama i u raspuklinama. |
| 7 inter frutices rudebant, sub sentibus se congerebant; | 7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. |
| 8 filii stultorum et ignobilium et de terra penitus exturbati. | 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. |
| 9 Nunc in eorum canticum versus sum et factus sum eis in proverbium. | 9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! |
| 10 Abominantur me et longe fugiunt a me et faciem meam conspuere non verentur. | 10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut’ mi u lice. |
| 11 Pharetram enim suam aperuit et afflixit me et frenum in os meum immisit. | 11 I jer On lûk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. |
| 12 Ad dexteram progenies surrexerunt; pedes meos subverterunt et complanaverunt contra me semitas ruinae. | 12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. |
| 13 Dissipaverunt itinera mea, insidiati sunt mihi et praevaluerunt, et non fuit qui ferret auxilium. | 13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, |
| 14 Quasi rupto muro et aperto irruerunt super me et sub ruinis devoluti sunt. | 14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. |
| 15 Versi sunt contra me in terrores, persequitur quasi ventus principatum meum, et velut nubes pertransiit salus mea. | 15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. |
| 16 Nunc autem in memetipso effunditur anima mea; et possident me dies afflictionis. | 16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. |
| 17 Nocte os meum perforatur doloribus; et, qui me comedunt, non dormiunt. | 17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. |
| 18 In multitudine roboris tenent vestimentum meum et quasi capitio tunicae succinxerunt me. | 18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k’o ovratnik odjeće. |
| 19 Proiecit me in lutum, et assimilatus sum favillae et cineri. | 19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k’o prah i pepeo. |
| 20 Clamo ad te, et non exaudis me; sto, et non respicis me. | 20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš. |
| 21 Mutatus es mihi in crudelem et in duritia manus tuae adversaris mihi. | 21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. |
| 22 Elevasti me et quasi super ventum ponens dissolvisti me. | 22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. |
| 23 Scio quia morti trades me, ubi constituta est domus omni viventi. | 23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. |
| 24 Verumtamen non ad ruinam mittit manum; et in exitio eius erit salvatio. | 24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? |
| 25 An non flebam quondam super eo, qui afflictus erat, et compatiebatur anima mea pauperi? | 25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? |
| 26 Exspectabam bona, et venerunt mihi mala; praestolabar lucem, et eruperunt tenebrae. | 26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. |
| 27 Interiora mea efferbuerunt absque ulla requie; praevenerunt me dies afflictionis. | 27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. |
| 28 Taetro vultu incedebam sine consolatione, consurgens in turba clamabam. | 28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi; ustajem u zboru – da bih kriknuo. |
| 29 Frater fui draconum et socius struthionum. | 29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. |
| 30 Cutis mea denigrata est super me, et ossa mea aruerunt prae caumate. | 30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. |
| 31 Versa est in luctum cithara mea, et organum meum in vocem flentium. | 31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikačâ ima.« |