Jó 23

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Iob ait:	1 Job progovori i reče:
2 “ Nunc quoque in amaritu tudine est querela mea, et manus eius aggravata est super gemitum meum.	2 »Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
3 Quis mihi tribuat, ut cognoscam et inveniam illum et veniam usque ad solium eius?	3 o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
4 Ponam coram eo iudicium et os meum replebo increpationibus,	4 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
5 ut sciam verba, quae mihi respondeat, et intellegam quid loquatur mihi.	5 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
6 Num multa fortitudine contendet mecum? Non! Ipse tantum audiat!	6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
7 Tunc iustus disceptabit cum illo, et ego evaderem in perpetuo a iudice meo.	7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
8 Si ad orientem iero, non apparet; si ad occidentem, non intellegam eum.	8 Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
9 Si ad sinistram pergam, non apprehendam eum; si me vertam ad dexteram, non videbo illum.	9 Ištem na sjeveru, al’ ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
10 Ipse vero scit viam meam, et, si probaverit me, quasi aurum egrediar.	10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!
11 Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi et non declinavi ex ea.	11 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć’;
12 A mandatis labiorum eius non recessi et in sinu meo abscondi verba oris eius.	12 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
13 Ipse enim solus est, et quis repellet eum? Et anima eius, quodcumque voluit, hoc fecit.	13 Al’ htjedne li štogod, tko će ga odvratit’? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
14 Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia praesto sunt ei;	14 Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
15 et idcirco a facie eius turbatus sum et considerans eum timore sollicitor.	15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
16 Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.	16 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
17 Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.	17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.