SCRUTATIO

Domenica, 19 ottobre 2025 - San Paolo della Croce ( Letture di oggi)

Giobbe 7


font
BIBBIA RICCIOTTIBiblija Hrvatski
1 - Una milizia è la vita dell'uomo sulla terra, e come i giorni del mercenario sono i suoi giorni.1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
2 Come lo schiavo anela l'ombra, e come il mercenario aspetta la fine del suo lavoro,2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
3 così io ebbi in sorte mesi vuoti [di felicità], e nottate di travaglio contai qual mio [retaggio].3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
4 Quando io mi corico esclamo: - Quando m'alzerò? -poi di nuovo aspetto la sera, e son pieno di spasimi fino alla tenebra.4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 La mia carne è rivestita di marciume e di croste di terra, la mia pelle si è raggrinzita e contratta.5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
6 I miei dì passaron più presto che il tessitore recida la tela, e si consumarono senza alcuna speranza.6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
7 Ricòrdati, [o Dio], che un soffio è la mia vita, e l'occhio mio non tornerà a vedere il bene;7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
8 non mi scorgerà sguardo di uomo, i tuoi occhi [si punteranno] su me, e io non sarò!8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 Qual si dissipa la nube e si dilegua, così chi scende agli inferi non risale:9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
10 non tornerà egli mai più alla sua casa, più non lo conoscerà [la gente del] suo luogo.10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 Perciò anch'io non tratterrò la mia bocca: parlerò nell'angustia del mio spirito, ragionerò con l'amarezza dell'anima mia.11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
12 Sono io forse il mare ovvero un dragone, che tu, [o Dio], m'abbia racchiuso in un carcere?12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
13 Se io esclamo: - Mi consolerà il mio letto, e troverò conforto ragionando meco sul mio giaciglio! -13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
14 tu allor mi spaventi con sogni, e con visioni mi sconquassi d'orrore:14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
15 sicchè l'anima mia preferisce lo strangolamento, ed alla morte [anelano] l'ossa mie.15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 Non ho speranza: certo più non vivrò; lasciami stare, perchè un nulla sono i miei giorni.16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
17 Che è mai l'uomo, perchè tu molto lo stimi? e perchè poni su lui la tua mente?17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
18 [ogni] mattina tu lo esamini, [ogni] istante lo sottoponi a saggio.18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Fino a quando non mi lascerai stare, nè mi permetterai d'inghiottir la mia saliva?19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
20 [Se] peccai, che potrò fare con te, o guardiano degli uomini? Perchè mi hai posto come tuo bersaglio, sì che io sia a me stesso di peso?20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
21 Perchè non togli tu il mio peccato, e perchè non rimuovi la mia iniquità? Ecco, adesso nella polvere io giacerò, e se al mattino mi cercherai, io non sarò.»21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«