Salmi 78
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA CEI 1974 | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 'Maskil. Di Asaf.' Popolo mio, porgi l'orecchio al mio insegnamento, ascolta le parole della mia bocca. | 1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk, prikloni uho riječima usta mojih! |
2 Aprirò la mia bocca in parabole, rievocherò gli arcani dei tempi antichi. | 2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. |
3 Ciò che abbiamo udito e conosciuto e i nostri padri ci hanno raccontato, | 3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, |
4 non lo terremo nascosto ai loro figli; diremo alla generazione futura le lodi del Signore, la sua potenza e le meraviglie che egli ha compiuto. | 4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. |
5 Ha stabilito una testimonianza in Giacobbe, ha posto una legge in Israele: ha comandato ai nostri padri di farle conoscere ai loro figli, | 5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, |
6 perché le sappia la generazione futura, i figli che nasceranno. Anch'essi sorgeranno a raccontarlo ai loro figli | 6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju |
7 perché ripongano in Dio la loro fiducia e non dimentichino le opere di Dio, ma osservino i suoi comandi. | 7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, |
8 Non siano come i loro padri, generazione ribelle e ostinata, generazione dal cuore incostante e dallo spirito infedele a Dio. | 8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. |
9 I figli di Èfraim, valenti tiratori d'arco, voltarono le spalle nel giorno della lotta. | 9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. |
10 Non osservarono l'alleanza di Dio, rifiutando di seguire la sua legge. | 10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu. |
11 Dimenticarono le sue opere, le meraviglie che aveva loro mostrato. | 11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. |
12 Aveva fatto prodigi davanti ai loro padri, nel paese d'Egitto, nei campi di Tanis. | 12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. |
13 Divise il mare e li fece passare e fermò le acque come un argine. | 13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. |
14 Li guidò con una nube di giorno e tutta la notte con un bagliore di fuoco. | 14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. |
15 Spaccò le rocce nel deserto e diede loro da bere come dal grande abisso. | 15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. |
16 Fece sgorgare ruscelli dalla rupe e scorrere l'acqua a torrenti. | 16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke. |
17 Eppure continuarono a peccare contro di lui, a ribellarsi all'Altissimo nel deserto. | 17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. |
18 Nel loro cuore tentarono Dio, chiedendo cibo per le loro brame; | 18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti. |
19 mormorarono contro Dio dicendo: "Potrà forse Dio preparare una mensa nel deserto?". | 19 Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrti? |
20 Ecco, egli percosse la rupe e ne scaturì acqua, e strariparono torrenti. "Potrà forse dare anche pane o preparare carne al suo popolo?". | 20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?« |
21 All'udirli il Signore ne fu adirato; un fuoco divampò contro Giacobbe e l'ira esplose contro Israele, | 21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, |
22 perché non ebbero fede in Dio né speranza nella sua salvezza. | 22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. |
23 Comandò alle nubi dall'alto e aprì le porte del cielo; | 23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, |
24 fece piovere su di essi la manna per cibo e diede loro pane del cielo: | 24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. |
25 l'uomo mangiò il pane degli angeli, diede loro cibo in abbondanza. | 25 Čovjek blagovaše kruh jakih; on im dade hrane do sitosti. |
26 Scatenò nel cielo il vento d'oriente, fece spirare l'australe con potenza; | 26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. |
27 su di essi fece piovere la carne come polvere e gli uccelli come sabbia del mare; | 27 Prosu na njih mesa k’o prašine i ptice krilatice k’o pijeska morskoga. |
28 caddero in mezzo ai loro accampamenti, tutto intorno alle loro tende. | 28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. |
29 Mangiarono e furono ben sazi, li soddisfece nel loro desiderio. | 29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. |
30 La loro avidità non era ancora saziata, avevano ancora il cibo in bocca, | 30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, |
31 quando l'ira di Dio si alzò contro di essi, facendo strage dei più vigorosi e abbattendo i migliori d'Israele. | 31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. |
32 Con tutto questo continuarono a peccare e non credettero ai suoi prodigi. | 32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. |
33 Allora dissipò come un soffio i loro giorni e i loro anni con strage repentina. | 33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. |
34 Quando li faceva perire, lo cercavano, ritornavano e ancora si volgevano a Dio; | 34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; |
35 ricordavano che Dio è loro rupe, e Dio, l'Altissimo, il loro salvatore; | 35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. |
36 lo lusingavano con la bocca e gli mentivano con la lingua; | 36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. |
37 il loro cuore non era sincero con lui e non erano fedeli alla sua alleanza. | 37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu. |
38 Ed egli, pietoso, perdonava la colpa, li perdonava invece di distruggerli. Molte volte placò la sua ira e trattenne il suo furore, | 38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. |
39 ricordando che essi sono carne, un soffio che va e non ritorna. | 39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraća se više. |
40 Quante volte si ribellarono a lui nel deserto, lo contristarono in quelle solitudini! | 40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! |
41 Sempre di nuovo tentavano Dio, esasperavano il Santo di Israele. | 41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova |
42 Non si ricordavano più della sua mano, del giorno che li aveva liberati dall'oppressore, | 42 ne spominjuć’ se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, |
43 quando operò in Egitto i suoi prodigi, i suoi portenti nei campi di Tanis. | 43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju soanskom. |
44 Egli mutò in sangue i loro fiumi e i loro ruscelli, perché non bevessero. | 44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. |
45 Mandò tafàni a divorarli e rane a molestarli. | 45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. |
46 Diede ai bruchi il loro raccolto, alle locuste la loro fatica. | 46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. |
47 Distrusse con la grandine le loro vigne, i loro sicomori con la brina. | 47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. |
48 Consegnò alla grandine il loro bestiame, ai fulmini i loro greggi. | 48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova. |
49 Scatenò contro di essi la sua ira ardente, la collera, lo sdegno, la tribolazione, e inviò messaggeri di sventure. | 49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. |
50 Diede sfogo alla sua ira: non li risparmiò dalla morte e diede in preda alla peste la loro vita. | 50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. |
51 Colpì ogni primogenito in Egitto, nelle tende di Cam la primizia del loro vigore. | 51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. |
52 Fece partire come gregge il suo popolo e li guidò come branchi nel deserto. | 52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. |
53 Li condusse sicuri e senza paura e i loro nemici li sommerse il mare. | 53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. |
54 Li fece salire al suo luogo santo, al monte conquistato dalla sua destra. | 54 U svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. |
55 Scacciò davanti a loro i popoli e sulla loro eredità gettò la sorte, facendo dimorare nelle loro tende le tribù di Israele. | 55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. |
56 Ma ancora lo tentarono, si ribellarono a Dio, l'Altissimo, non obbedirono ai suoi comandi. | 56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. |
57 Sviati, lo tradirono come i loro padri, fallirono come un arco allentato. | 57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi, k’o lûk nepouzdan oni zatajiše. |
58 Lo provocarono con le loro alture e con i loro idoli lo resero geloso. | 58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. |
59 Dio, all'udire, ne fu irritato e respinse duramente Israele. | 59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. |
60 Abbandonò la dimora di Silo, la tenda che abitava tra gli uomini. | 60 I napusti boravište svoje u Šilu, šator u kojem prebivaše s ljudima. |
61 Consegnò in schiavitù la sua forza, la sua gloria in potere del nemico. | 61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. |
62 Diede il suo popolo in preda alla spada e contro la sua eredità si accese d'ira. | 62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. |
63 Il fuoco divorò il fiore dei suoi giovani, le sue vergini non ebbero canti nuziali. | 63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. |
64 I suoi sacerdoti caddero di spada e le loro vedove non fecero lamento. | 64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove. |
65 Ma poi il Signore si destò come da un sonno, come un prode assopito dal vino. | 65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin, k’o ratnik vinom savladan. |
66 Colpì alle spalle i suoi nemici, inflisse loro una vergogna eterna. | 66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. |
67 Ripudiò le tende di Giuseppe, non scelse la tribù di Èfraim; | 67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, |
68 ma elesse la tribù di Giuda, il monte Sion che egli ama. | 68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. |
69 Costruì il suo tempio alto come il cielo e come la terra stabile per sempre. | 69 Sagradi svetište k’o nebo visoko, k’o zemlju utemelji ga dovijeka. |
70 Egli scelse Davide suo servo e lo trasse dagli ovili delle pecore. | 70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; |
71 Lo chiamò dal seguito delle pecore madri per pascere Giacobbe suo popolo, la sua eredità Israele. | 71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. |
72 Fu per loro pastore dal cuore integro e li guidò con mano sapiente. | 72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. |