SCRUTATIO

Lunedi, 6 ottobre 2025 - San Bruno (Brunone) ( Letture di oggi)

Salmi 78


font
BIBBIA CEI 1974Biblija Hrvatski
1 'Maskil. Di Asaf.'

Popolo mio, porgi l'orecchio al mio insegnamento,
ascolta le parole della mia bocca.
1 Poučna pjesma.
Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 Aprirò la mia bocca in parabole,
rievocherò gli arcani dei tempi antichi.

2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Ciò che abbiamo udito e conosciuto
e i nostri padri ci hanno raccontato,
3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 non lo terremo nascosto ai loro figli;
diremo alla generazione futura
le lodi del Signore, la sua potenza
e le meraviglie che egli ha compiuto.

4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 Ha stabilito una testimonianza in Giacobbe,
ha posto una legge in Israele:
ha comandato ai nostri padri
di farle conoscere ai loro figli,
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 perché le sappia la generazione futura,
i figli che nasceranno.
Anch'essi sorgeranno a raccontarlo ai loro figli
6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 perché ripongano in Dio la loro fiducia
e non dimentichino le opere di Dio,
ma osservino i suoi comandi.
7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 Non siano come i loro padri,
generazione ribelle e ostinata,
generazione dal cuore incostante
e dallo spirito infedele a Dio.
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 I figli di Èfraim, valenti tiratori d'arco,
voltarono le spalle nel giorno della lotta.

9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 Non osservarono l'alleanza di Dio,
rifiutando di seguire la sua legge.
10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu.
11 Dimenticarono le sue opere,
le meraviglie che aveva loro mostrato.
11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 Aveva fatto prodigi davanti ai loro padri,
nel paese d'Egitto, nei campi di Tanis.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 Divise il mare e li fece passare
e fermò le acque come un argine.
13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 Li guidò con una nube di giorno
e tutta la notte con un bagliore di fuoco.
14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 Spaccò le rocce nel deserto
e diede loro da bere come dal grande abisso.
15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Fece sgorgare ruscelli dalla rupe
e scorrere l'acqua a torrenti.

16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k’o velike rijeke.
17 Eppure continuarono a peccare contro di lui,
a ribellarsi all'Altissimo nel deserto.
17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Nel loro cuore tentarono Dio,
chiedendo cibo per le loro brame;
18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
19 mormorarono contro Dio
dicendo: "Potrà forse Dio
preparare una mensa nel deserto?".
19 Prigovarali su Bogu i pitali:
»Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Ecco, egli percosse la rupe e ne scaturì acqua,
e strariparono torrenti.
"Potrà forse dare anche pane
o preparare carne al suo popolo?".
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?«
21 All'udirli il Signore ne fu adirato;
un fuoco divampò contro Giacobbe
e l'ira esplose contro Israele,
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 perché non ebbero fede in Dio
né speranza nella sua salvezza.

22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Comandò alle nubi dall'alto
e aprì le porte del cielo;
23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 fece piovere su di essi la manna per cibo
e diede loro pane del cielo:
24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 l'uomo mangiò il pane degli angeli,
diede loro cibo in abbondanza.
25 Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Scatenò nel cielo il vento d'oriente,
fece spirare l'australe con potenza;
26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 su di essi fece piovere la carne come polvere
e gli uccelli come sabbia del mare;
27 Prosu na njih mesa k’o prašine
i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.
28 caddero in mezzo ai loro accampamenti,
tutto intorno alle loro tende.
28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Mangiarono e furono ben sazi,
li soddisfece nel loro desiderio.
29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 La loro avidità non era ancora saziata,
avevano ancora il cibo in bocca,
30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 quando l'ira di Dio si alzò contro di essi,
facendo strage dei più vigorosi
e abbattendo i migliori d'Israele.

31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Con tutto questo continuarono a peccare
e non credettero ai suoi prodigi.
32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 Allora dissipò come un soffio i loro giorni
e i loro anni con strage repentina.
33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Quando li faceva perire, lo cercavano,
ritornavano e ancora si volgevano a Dio;
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 ricordavano che Dio è loro rupe,
e Dio, l'Altissimo, il loro salvatore;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 lo lusingavano con la bocca
e gli mentivano con la lingua;
36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 il loro cuore non era sincero con lui
e non erano fedeli alla sua alleanza.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 Ed egli, pietoso, perdonava la colpa,
li perdonava invece di distruggerli.
Molte volte placò la sua ira
e trattenne il suo furore,
38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 ricordando che essi sono carne,
un soffio che va e non ritorna.
39 Spominjao se da su put
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Quante volte si ribellarono a lui nel deserto,
lo contristarono in quelle solitudini!
40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sempre di nuovo tentavano Dio,
esasperavano il Santo di Israele.
41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 Non si ricordavano più della sua mano,
del giorno che li aveva liberati dall'oppressore,

42 ne spominjuć’ se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 quando operò in Egitto i suoi prodigi,
i suoi portenti nei campi di Tanis.
43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju soanskom.
44 Egli mutò in sangue i loro fiumi
e i loro ruscelli, perché non bevessero.
44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 Mandò tafàni a divorarli
e rane a molestarli.
45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 Diede ai bruchi il loro raccolto,
alle locuste la loro fatica.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 Distrusse con la grandine le loro vigne,
i loro sicomori con la brina.
47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 Consegnò alla grandine il loro bestiame,
ai fulmini i loro greggi.

48 I predade gradu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Scatenò contro di essi la sua ira ardente,
la collera, lo sdegno, la tribolazione,
e inviò messaggeri di sventure.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 Diede sfogo alla sua ira:
non li risparmiò dalla morte
e diede in preda alla peste la loro vita.
50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 Colpì ogni primogenito in Egitto,
nelle tende di Cam la primizia del loro vigore.

51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 Fece partire come gregge il suo popolo
e li guidò come branchi nel deserto.
52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Li condusse sicuri e senza paura
e i loro nemici li sommerse il mare.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 Li fece salire al suo luogo santo,
al monte conquistato dalla sua destra.
54 U svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Scacciò davanti a loro i popoli
e sulla loro eredità gettò la sorte,
facendo dimorare nelle loro tende le tribù di Israele.

55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 Ma ancora lo tentarono,
si ribellarono a Dio, l'Altissimo,
non obbedirono ai suoi comandi.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Sviati, lo tradirono come i loro padri,
fallirono come un arco allentato.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 Lo provocarono con le loro alture
e con i loro idoli lo resero geloso.

58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Dio, all'udire, ne fu irritato
e respinse duramente Israele.
59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 Abbandonò la dimora di Silo,
la tenda che abitava tra gli uomini.
60 I napusti boravište svoje u Šilu,
šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Consegnò in schiavitù la sua forza,
la sua gloria in potere del nemico.
61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Diede il suo popolo in preda alla spada
e contro la sua eredità si accese d'ira.
62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 Il fuoco divorò il fiore dei suoi giovani,
le sue vergini non ebbero canti nuziali.
63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 I suoi sacerdoti caddero di spada
e le loro vedove non fecero lamento.

64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše udove njihove.
65 Ma poi il Signore si destò come da un sonno,
come un prode assopito dal vino.
65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin,
k’o ratnik vinom savladan.
66 Colpì alle spalle i suoi nemici,
inflisse loro una vergogna eterna.
66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 Ripudiò le tende di Giuseppe,
non scelse la tribù di Èfraim;
67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 ma elesse la tribù di Giuda,
il monte Sion che egli ama.
68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Costruì il suo tempio alto come il cielo
e come la terra stabile per sempre.
69 Sagradi svetište k’o nebo visoko,
k’o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Egli scelse Davide suo servo
e lo trasse dagli ovili delle pecore.
70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 Lo chiamò dal seguito delle pecore madri
per pascere Giacobbe suo popolo,
la sua eredità Israele.
71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 Fu per loro pastore dal cuore integro
e li guidò con mano sapiente.
72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.