Salmi 104
          123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150          
        
      Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA RICCIOTTI | Biblija Hrvatski | 
|---|---|
| 1 - Alleluia! Celebrate il Signore e invocate il suo nome, annunziate tra le Genti le opere sue. | 1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,  | 
| 2 Cantate a lui e a lui inneggiate, raccontate tutte le sue meraviglie. | 2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,  | 
| 3 Gloriatevi del nome santo di lui, si rallegri il cuore di quei che cercano il Signore. | 3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.  | 
| 4 Cercate il Signore e confortatevi, cercate la faccia di lui sempre. | 4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.  | 
| 5 Ricordate le meraviglie ch'egli fece, i suoi prodigi e i giudizi della sua bocca, | 5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,  | 
| 6 [voi,] progenie di Abramo, servi di lui, figli di Giacobbe, suoi eletti. | 6 pokrio si je vodama bezdanim k’o haljinom, iznad bregova stajahu vode;  | 
| 7 Egli, il Signore è nostro Dio, su tutta la terra [si stendono] i suoi giudizi. | 7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.  | 
| 8 E' rammenta in eterno il suo patto, la parola ch'egli sancì per mille generazioni, | 8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.  | 
| 9 [l'accordo] che stabilì con Abramoe il suo giuramento ad Isacco. | 9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.  | 
| 10 E lo confermò a Giacobbe come legge e ad Israele come patto eterno, | 10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.  | 
| 11 dicendo: «A te darò la terra di Canaan, [qual] porzione del vostro retaggio». | 11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.  | 
| 12 Quand'erano in piccol numero, pochissimi e stranieri in quella [regione], | 12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.  | 
| 13 e passavan di popolo in popoloe da un regno ad un'altra nazione, | 13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.  | 
| 14 non lasciò che alcuno li maltrattasse, e punì de' re a cagion loro: | 14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje  | 
| 15 «Non toccate i miei consacrati, ai miei profeti non fate del male!». | 15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.  | 
| 16 E chiamò la fame sul paese, e ogni sostentamento di pane infranse. | 16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.  | 
| 17 Mandò innanzi a loro un uomo [in Egitto]: per schiavo fu venduto Giuseppe. | 17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.  | 
| 18 Umiliarono ne' ceppi i suoi piedi, ne' ferri fu stretta l'anima sua; | 18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.  | 
| 19 sino a che s'avverò la sua parola, [e] l'oracolo del Signore la comprovò. | 19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.  | 
| 20 Il re mandò [allora] a scioglierlo, il sovrano de' popoli a liberarlo. | 20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.  | 
| 21 Lo costituì signore della sua casa, e soprintendente di tutti i suoi possessi, | 21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.  | 
| 22 perchè ammaestrasse i suoi principi secondo il suo senno, e ai suoi anziani insegnasse la prudenza. | 22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.  | 
| 23 E venne Israele in Egittoe Giacobbe emigrò nella terra di Cam. | 23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.  | 
| 24 E [il Signore] moltiplicò grandemente il suo popolo, e lo fece più forte de' suoi nemici. | 24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.  | 
| 25 Mutò il cuor di costoro, sicchè odiassero il suo popolo e usassero perfidia contro i suoi servi. | 25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.  | 
| 26 Mandò Mosè, suo servo, [e] Aronne, da sè eletto. | 26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.  | 
| 27 Operò con la parola loro i suoi portenti e i prodigi nella terra di Cam. | 27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.  | 
| 28 Mandò le tenebre e fece buio, e non inasprì i suoi detti. | 28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.  | 
| 29 Mutò le acque loro in sangue, e uccise i loro pesci. | 29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.  | 
| 30 La lor terra dette fuori ranocchi[fin] negli appartamenti de' loro re. | 30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.  | 
| 31 Comandò e vennero i tafànie le zanzare per tutto il loro paese. | 31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek’ se raduje Jahve u djelima svojim!  | 
| 32 Per lor pioggia mandò la grandine, fuoco ardente sulla lor terra. | 32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.  | 
| 33 E colpì le lor vigne e i fichi loroe infranse gli alberi del loro paese. | 33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.  | 
| 34 Comandò e venner locuste e cavallette senza numero, | 34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.  | 
| 35 e divorarono tutta l'erba nella loro regione e divorarono tutto il frutto della terra loro. | 35 Nek’ zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek’ više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!  | 
| 36 E colpì ogni primogenito nella loro regione, le primizie d'ogni lor vigore. | |
| 37 E [i suoi] li trasse fuori carichi d'oro e d'argento, nè c'era nelle loro tribù nessun languente. | |
| 38 Si rallegrò l'Egitto per la loro partenza, perché il timore di loro era piombato sovr'essi. | |
| 39 Stese una nuvola a loro schermo e [accese] un fuoco che gl'illuminasse la notte. | |
| 40 Chiesero, e venner le quaglie, e con pane del cielo li satollò. | |
| 41 Spaccò la rupe e sgorgaron le acque, corsero nel deserto [a mo' di] fiumi. | |
| 42 Perchè si ricordò della sua santa parola che aveva dato ad Abramo suo servo. | |
| 43 E trasse fuori il suo popolo nell'esultanza e i suoi eletti nell'allegrezza. | |
| 44 E diede loro le regioni delle genti, e le fatiche de' popoli essi ereditarono; | |
| 45 perchè osservassero i suoi precetti e la sua legge ricercassero. [Alleluia!] | 
 ITALIANO
 ENGLISH
 ESPANOL
 FRANCAIS
 LATINO
 PORTUGUES
 DEUTSCH
 MAGYAR
 Ελληνική
 לשון עברית
 عَرَبيْ