Ecclesiasticus 31

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Vigilia divitis tabefacit carnes, et cogitatus illius aufert somnum;	1 Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san.
2 cogitatus victus avertit somnum, et infirmitas gravis a somno excitat.	2 Dnevne se brige u san uvlače, i teška bolest ne da spavati.
3 Laboravit dives in congregatione substantiae et, si requiescit, replebitur deliciis suis;	3 Bogataš se muči da skupi imetak, a kad se odmara, uživa u raskoši;
4 laboravit pauper in penuria victus et, si requiescit, inops fit.	4 siromah se muči, jer nema od čega živjeti, a kad se odmara, zapada u bijedu.
5 Qui aurum diligit, non iustificabitur, et, qui insequitur lucrum, in eo oberrabit.	5 Tko ljubi zlato – ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem trči – zbog njega će zalutati.
6 Multi dati sunt in ruinam auri gratia, et facta est in facie ipsorum perditio illorum.	6 Mnogi postadoše žrtve zlata, propast im bijaše neminovna.
7 Lignum offensionis est aurum sacrificantium; vae illis, qui sectantur illud: et omnis imprudens capietur in illo.	7 Jer ono je zamka onima koji mu žrtvuju, i svaki se nerazumni lako u nju hvata.
8 Beatus dives, qui inventus est sine macula et qui post aurum non abiit nec speravit in pecunia et thesauris.	8 Blago bogatašu koji se našao bez krivnje i koji nije trčao za zlatom!
9 Quis est hic, et laudabimus eum? Fecit enim mirabilia in populo suo.	9 Tko je taj, da mu čestitamo, jer je izvršio čudesna djela u svom narodu?
10 Quis probatus est in illo et perfectus est? Erit illi gloria aeterna. Quis potuit transgredi et non est transgressus, facere mala et non fecit?	10 Tko je tu kušnju prošao i savršen ostao, neka mu je na čast! Tko je mogao zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo učiniti, a nije učinio?
11 Ideo stabilita sunt bona illius in Domino, et eleemosynas illius enarrabit omnis ecclesia sanctorum.	11 Njegova će dobra biti trajna, i zajednica će slaviti dobrotu njegovu.
12 De continentia. Supra mensam magnam sedisti? Non aperias super illam faucem tuam prior.	12 Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim ždrijela svoga i ne reci: »Ima dosta na njemu!«
13 Non dicas: “Multa sunt, quae super illam sunt!”.	13 Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno išta gore od takva oka? Zato ono suze roni za sve što vidi.
14 Memento quoniam malum est oculus nequam; oculum nequam odit Deus.	14 Kamo drugi gleda, ti ne pružaj ruke, da se s njim ne sukobiš u zdjeli.
15 Nequius oculo quid creatum est? Ideo ab omni facie lacrimatur.	15 Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu.
16 Quocumque aspexerit, ne extendas manum tuam prior et invidia contaminatus erubescas;	16 Pristojno jedi što ti je ponuđeno i ne budi pohlepan da te ne omrznu.
17 nec comprimaris cum eo in catino.	17 Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne sablazniš.
18 Intellege, quae sunt proximi tui, ex teipso et de omni verbo cogita;	18 Ako i u veliku društvu sjediš, ne pružaj ruke prije ostalih.
19 utere quasi homo frugi his, quae tibi apponuntur, ne, cum manducas multum, odio habearis.	19 Malo je dosta čovjeku dobro odgojenu i on se ne muči na postelji svojoj.
20 Cessa prior disciplinae causa et noli nimius esse, ne forte offendas.	20 Umjeren obrok – dobar san, i čovjek rano ustaje, pun svježine. A besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti proždrljivac.
21 Et, si in medio multorum sedisti, prior illis ne extendas manum tuam nec prior poscas bibere.	21 Ako si morao previše pojesti, ustani i izbljuj, i bit će ti lakše.
22 Quam sufficiens est homini erudito vinum exiguum! Et in dormiendo non laborabis ab illo et non senties dolorem.	22 Slušaj, sine moj, i ne preziri me, na kraju ćeš shvatiti moje riječi. U svim djelima svojim budi umjeren i neće te snaći nikakva bolest.
23 Vigilia, cholera et tortura ventris viro infrunito;	23 Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedočanstvo darežljivosti njegove.
24 somnus sanitatis in homine parco: dormiet usque mane, et anima illius cum ipso delectabitur.	24 Na loša se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o škrtosti njegovoj.
25 Et, si coactus fueris in edendo multum, surge e medio, evome, et refrigerabit te, et non adduces corpori tuo infirmitatem.	25 U vinu se nemoj junačiti, jer je mnoge oborilo vino.
26 Audi me, fili, et ne spernas me et in novissimo invenies verba mea.	26 Kao što se u peći kuša čelik, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca.
27 In omnibus operibus tuis esto modestus, et omnis infirmitas non occurret tibi.	27 Vino je život čovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je život bez vina, kad je stvoreno za veselje ljudima!
28 Splendidum in panibus benedicent labia multorum, et testimonium bonitatis illius fidele;	28 Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj količini.
29 nequissimo in pane murmurabit civitas, et testimonium nequitiae illius verum est.	29 Gorčina duše spopada čovjeka koji je vina previše popio, u strasti i u gnjevu.
30 In vino noli provocare; multos enim exterminavit vinum.	30 Pijanstvo u bezumnika izaziva srdžbu na vlastitu propast, umanjuje mu snagu i umnožava rane.
31 Fornax probat aciem ferri in intinctione: sic vinum in lite corda superborum.	31 Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci mu ružne riječi i ne kinji ga tražeći da vrati dug.
32 Quasi vita hominibus vinum, si bibas illud moderate.
33 Quae est vita ei, qui minuitur vino?
34 Quid defraudat vitam? Mors.
35 Vinum in iucunditatem creatum est et non in ebrietatem, ab initio.
36 Exsultatio animae et gaudium et voluptas cordis vinum moderate potatum in tempore;
37 sanitas est animae et corpori sobrius potus.
38 Vinum multum potatum irritationem et iram et ruinas multas facit.
39 Amaritudo animae vinum multum potatum in irritatione et ruina.
40 Ebrietas multiplicat animositatem imprudentis in offensionem, minorans virtutem et faciens vulnera.
41 In convivio vini non arguas proximum et non despicias eum in iucunditate illius;
42 verba improperii non dicas illi et non premas illum in repetendo.