Ecclesiasticus 10

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Iudex sapiens instituet populum suum, et principatus sensati stabilis erit.	1 Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita čovjeka.
2 Secundum iudicem populi sic et ministri eius, et qualis rector est civitatis, tales et inhabitantes in ea.	2 Kakav je vladar, takvi su i činovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i građani.
3 Rex insipiens perdet populum suum, et civitates inhabitabuntur per sensum potentium.	3 Neobuzdan kralj upropašćuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.
4 In manu Dei potestas terrae, et utilem rectorem suscitabit in tempus super illam.	4 Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog čovjeka.
5 In manu Dei prosperitas hominis, et super faciem scribae imponet honorem suum.	5 Uspjeh je čovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje čast.
6 Pro omni iniuria proximi ne rependas et nihil agas in operibus superbiae.	6 Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne čini ništa nepravedno.
7 Odibilis coram Deo est et hominibus superbia, et utrisque execrabilis omnis vexatio.	7 Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku, a nepravda je odvratna obojici.
8 Regnum a gente in gentem transfertur propter iniustitias et contumelias et divitias dolosas.	8 Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca.
9 Avaro autem nihil est scelestius, hic enim et animam suam venalem habet.	9 Što se toliko oholi prah i pepeo – kad već za života ima crvljiva crijeva?
10 Quid superbit terra et cinis? Quoniam in vita sua proiecit intima sua.	10 Duga bolest srdi liječnika; tko je danas kralj, sutra umire.
11 Languor prolixior gravat medicum, brevis languor serenat medicum.	11 Kad čovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve.
12 Omnis potentatus brevis vita, sic et rex hodie est et cras morietur.	12 Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.
13 Cum enim morietur homo, hereditabit serpentes et bestias et vermes.	13 I jer je početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava.
14 Initium superbiae hominis apostatare a Deo;	14 Gospod je srušio prijestolja silnika i potlačene posadio na mjesto njihovo.
15 et ab eo, qui fecit illum, recessit cor eius. Quoniam initium omnis peccati est superbia, qui tenuerit illam, ebulliet maledictum, et subvertet eum in finem.	15 Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.
16 Propterea mirabiles fecit Dominus plagas malorum et destruxit eos usque in finem.	16 Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.
17 Sedes ducum superborum destruxit Deus et sedere fecit mites pro eis.	17 Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.
18 Radices gentium superbarum eradicavit Deus et plantavit humiles pro ipsis.	18 Oholost nije stvorena za čovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin.
19 Terras gentium evertit Dominus et perdidit eas usque ad fundamentum.	19 Koji je rod dostojan časti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan časti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslužuje? Ljudski rod. Koji rod prezir zaslužuje? Onaj koji krši Zakon.
20 Arefecit ex ipsis et disperdidit eos et cessare fecit memoriam eorum a terra.	20 Među braćom je glavar dostojan časti; koji se Gospoda boje, u časti su pred njim.
21 Memoriam superborum perdidit Deus et reliquit memoriam humilium sensu.
22 Non est creata hominibus superbia, neque iracundia nato mulierum.	22 Nek’ se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.
23 Semen hominum honoratum hoc, quod timet Deum; semen autem hoc exhonorabitur, quod praeterit mandata Domini.	23 Ne valja prezirati razborita siromaha niti častiti grešnika.
24 In medio fratrum rector illorum in honore; et, qui timent Dominum, erunt in oculis illius.	24 Poglavar, vladar i moćnik dostojni su časti, ali nema većeg od onog koji se boji Gospoda.
25 Peregrinus, advena et pauper: timor Dei est gloria eorum.	25 Mudru robu služe slobodnjaci, i razborit se čovjek ne tuži.
26 Noli despicere hominem iustum pauperem et noli magnificare virum peccatorem divitem.	26 Odviše ne mudruj radeći svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.
27 Magnus et iudex et potens est in honore, sed non est maior illo, qui timet Deum.	27 Bolji je koji radi i živi u izobilju nego tko se hvasta a nema od čega živjeti.
28 Servo sensato liberi servient; et vir prudens et disciplinatus non murmurabit correptus.	28 Sine, poniznošću časti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom.
29 Noli extollere te in faciendo opere tuo et noli gloriari in tempore angustiae tuae.	29 Tko će opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i častiti onoga koji samog sebe prezire?
30 Melior est, qui operatur et abundat in omnibus, quam qui gloriatur et eget pane.	30 Siromaha časte zbog njegova razuma i bogataša zbog njegova bogatstva.
31 Fili, in mansuetudine honora animam tuam et da illi victum cultumque secundum meritum suum.	31 Koga časte u siromaštvu njegovu, koliko više u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko još više u siromaštvu!
32 Peccantem in animam suam quis iustificabit? Et quis honorificabit exhonorantem animam suam?
33 Est pauper, qui honoratur propter disciplinam et timorem suum, et est homo, qui honorificatur propter substantiam suam.
34 Qui autem honoratur in paupertate, quanto magis in substantia! Et, qui exhonoratur in substantia, quanto magis in paupertate!