Isaia 44
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Sacra Bibbia Garofalo | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 E ora ascolta, Giacobbe mio servitore, Israele da me eletto. | 1 Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. |
| 2 Così dice Jahvè che ti ha creato e ti ha plasmato dal seno materno, colui che ti soccorre: «Non temere, mio servitore Giacobbe, Ishurun da me eletto. | 2 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: »Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješurune, kog sam izabrao. |
| 3 Poiché io farò scorrere acqua sulla steppa, torrenti su un terreno arido. Verserò il mio spirito sulla tua progenie, la mia benedizione sui tuoi rampolli; | 3 Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. |
| 4 germoglieranno come erba in mezzo all’acqua; come salici sui-fossi d’acqua. | 4 Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice. |
| 5 Questi dirà: “Io sono di Jahvè”, quegli si chiamerà con il nome di Giacobbe; altri scriverà sulla mano: “Di Jahvè”, e verrà designato con il nome di Israele». | 5 Jedan će reći: ‘Ja sam Jahvin’, drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: ‘Jahvin’ i nazvat će se imenom Izraelovim.« |
| 6 Così dice Jahvè, re di Israele e tuo redentore, Jahvè degli eserciti: «Io il primo e io l’ultimo; fuori di me non c’è dio. | 6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad vojskama: »Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. |
| 7 Chi è come me? Lo proclami, lo faccia sapere e me lo dimostri. Chi ha reso noto il futuro dall’eternità. Ci faccia conoscere quanto succederà. | 7 Tko je kao ja? Nek’ ustane i govori, nek’ navijesti i nek’ mi razloži! Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo? Nek’ nam navijesti što će još doći! |
| 8 Non temete e non vi preoccupate; forse non te l’ho già annunciato e proclamato? Voi ne siete testimoni: C’è forse un dio fuori di me o una roccia? Io non ne conosco». | 8 Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!« |
| 9 Gli artefici di idoli sono tutti vanità, i loro oggetti preziosi non giovano a nulla, i loro devoti non vedono né capiscono, così che saranno coperti di onta. | 9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. |
| 10 Chi plasma un dio e fonde un idolo senza cercarne un vantaggio? | 10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? |
| 11 Ecco, tutti i suoi dipendenti saranno confusi; gli stessi artefici non sono che uomini. Si raccolgano pure e si presentino tutti; saranno spaventati e confusi insieme. | 11 Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom. |
| 12 Il fabbro lavora il ferro al fornello, gli dà forma d’idolo con martelli, lo rifinisce con il braccio vigoroso; soffre la fame, la forza gli viene meno; non beve acqua, si spossa. | 12 Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. |
| 13 Il falegname stende il regolo, disegna l’immagine con lo stilo; la lavora con scalpelli, misura con il compasso, riproducendo una forma umana, una bella figura d’uomo, che resti in casa. | 13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. |
| 14 Egli si taglia i cedri, prende un elce o una quercia che cresce per lui robusta nella selva; egli pianta un frassino che la pioggia farà crescere. | 14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. |
| 15 Tutto ciò serve all’uomo per bruciare; con una parte egli si riscalda, con un’altra accende il forno per cuocersi il pane, con il resto costruisce un idolo e lo adora, ne forma una statua e la venera. | 15 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. |
| 16 Una metà la brucia nel fuoco, sulla cui bracia cuoce la carne, mangia l’arrosto e si sazia. Ancora egli si riscalda e dice: «Ah! mi sono riscaldato; mi godo il fuoco!» | 16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se; grije se i govori: »Ah, grijem se i uživam uz vatru.« |
| 17 Il resto egli trasforma in dio, nel suo idolo; venera, lo adora e lo prega, dicendogli: «Salvami, perché sei il mio dio!» | 17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: »Spasi me, jer si ti moj bog.« |
| 18 Non sanno e non comprendono; i loro occhi sono così coperti che non vedono, il loro cuore è annebbiato perché non capiscano. | 18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči, pa ne vide, i srce, pa ne shvaćaju. |
| 19 Egli non riflette, non ha scienza e intelligenza per dire: «Ho bruciato nel fuoco una parte sulla sua bracia ho cotto perfino il pane e arrostito la carne che ho mangiato; trasformerò il resto abominio; io venererò un pezzo di legno?» | 19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: »Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?« |
| 20 Si pasce di cenere, ha un cuore sedotto che lo travia; egli non può liberarsene e dire: «Non stringo forse falsità nella mia destra?» | 20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasiti svog života i nikad neće reći: »Nije li varka ovo u mojoj desnici?« |
| 21 Ricorda tali cose, o Giacobbe, e tu, Israele, perché sei mio servitore; Io ti ho plasmato, tu sei mio servitore; Israele, non sarai dimenticato da me. | 21 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti! |
| 22 Ho fatto sparire come una nube la tua iniquità e i tuoi peccati come una nuvola. Ritorna a me, perché ti ho redento. | 22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. |
| 23 Esultate, cieli, perché Jahvè l’ha fatto; giubilate, profondità della terra! Gridate in allegria, monti, voi selve con tutti i vostri alberi, perché Jahvè ha redento Giacobbe, si è glorificato in Israele. | 23 Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! |
| 24 Così dice Jahvè, che ti ha redento e ti ha plasmato fino dal seno materno: «Io sono Jahvè che ha creato tutto, ho spiegato i cieli da solo, ho disteso la terra; chi è con me? | 24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: »Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije. |
| 25 lo sono colui che sventa i presagi degli indovini, dimostra folli i maghi, fa indietreggiare i sapienti e trasforma la loro scienza in follia; | 25 Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje, |
| 26 ma conferma la parola del suo servitore, compie le previsioni dei suoi messaggeri; egli dice a Gerusalemme: “Sarai abitata!” e alle città di Giuda: “Sarete riedificate! Perché io rialzerò le loro rovine”. | 26 ali potvrđujem riječ sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: ‘Naseli se!’ I gradovima judejskim: ‘Sagradite se!’ Iz razvalina ja ih podižem. |
| 27 Egli dice all’abisso: “Prosciugati! To inaridisco i tuoi fiumi”. | 27 Ja govorim moru: ‘Presahni! Presušujem ti rijeke.’ |
| 28 Egli dice a Ciro: “Mio pastore!”. Egli compirà tutti i miei desideri! Egli dice a Gerusalemme: “Sarai riedificata!” e al tempio: “Si getteranno le fondamenta”». | 28 Ja govorim Kiru: ‘Pastiru moj!’ I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: ‘Sagradi se!’ i Hramu: ‘Utemelji se!’« |