Ecclesiasticus 36

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Miserere nostri, Deus omnium, et respice nos et ostende nobis lucem miserationum tuarum;	1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode!
2 et immitte timorem tuum super gentes, quae non exquisierunt te, ut cognoscant quia non est Deus nisi tu, et enarrent magnalia tua.	2 Podigni ruku protiv naroda tuđinskih da spoznaju tvoju moć.
3 Alleva manum tuam super gentes alienas, ut videant potentiam tuam.	3 Kako si se u očima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u očima našim pokaži velik prema njima.
4 Sicut enim in conspectu eorum sanctificatus es in nobis, sic in conspectu nostro magnificaberis in eis,	4 Da poznaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.
5 ut cognoscant, sicut et nos cognovimus, quoniam non est Deus praeter te, Domine.	5 Obnovi znake i ponovi čudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.
6 Innova signa et itera mirabilia,	6 Probudi gnjev i srdžbu izlij, obori protivnika, uništi neprijatelja.
7 glorifica manum et firma brachium dextrum,	7 Požuri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.
8 excita furorem et effunde iram,	8 Neka žestok oganj proždre preživjele i neka propadnu tlačitelji puka tvojeg.
9 tolle adversarium et afflige inimicum.	9 Satri glavu poglavarima tuđinskim koji se hvale: »Nikoga nema osim nas.«
10 Festina tempus et memento praefinitionis, et enarrentur mirabilia tua.	10 Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na početku.
11 In ira flammae devoretur, qui salvatur; et, qui pessimant plebem tuam, inveniant perditionem.	11 Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si učinio prvencem svojim.
12 Contere caput principum inimicorum dicentium: “ Non est alius praeter nos!”.	12 Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome.
13 Congrega omnes tribus Iacob et hereditabis eos sicut ab initio.	13 Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i svetište svoje slavom svojom.
14 Miserere plebi tuae, super quam invocatum est nomen tuum, et Israel, quem coaequasti primogenito tuo.	14 Podari svjedočanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proročanstva objavljena u tvoje ime.
15 Miserere civitati sanctificationis tuae, Ierusalem, loco requiei tuae.	15 Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti.
16 Reple Sion maiestate tua et gloria tua templum tuum.	16 Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim.
17 Da testimonium his, qui ab initio creaturae tuae sunt, et suscita praedicationes, quas locuti sunt in nomine tuo.	17 I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vječni Bog.
18 Da mercedem sustinentibus te, ut prophetae tui fideles inveniantur. Et exaudi orationes servorum tuorum,	18 Svako jelo želudac prima, ali je jedno slađe od drugoga.
19 secundum beneplacitum super populo tuo, et dirige nos in viam iustitiae, et sciant omnes, qui habitant terram, quia tu es Deus saeculorum.	19 Nepce raspoznaje okus divljači, tako i razborito srce lažljive riječi.
20 Omnem escam manducabit venter, et est cibus cibo melior;	20 Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan čovjek zna kako se uzvraća.
21 fauces percipiunt cibum ferae, et cor sensatum verba mendacia.	21 Žena prima svakog muža, premda je jedna djevojka od druge bolja.
22 Cor pravum dabit tristitiam, et homo peritus retribuet illi.	22 Ženska ljepota raduje oči, i to je najjača od svih ljudskih želja.
23 Omnem masculum excipiet mulier, est autem filia melior filia.	23 Ako su dobrota i nježnost na njezinim usnama, muž joj nije kao ostali ljudi.
24 Species mulieris exhilarat faciem viri sui, et super omnem concupiscentiam hominis superducit desiderium.	24 Tko ima ženu, posjeduje blago: ona mu je pomoć i stup potporni.
25 Insuper, si est super lingua eius curatio et mitigatio et misericordia, non est vir illius secundum filios hominum.	25 Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema žene, tužan je lutalac.
26 Qui possidet mulierem bonam, inchoat possessionem, adiutorium secundum illum est et columna requiei.	26 Tko će vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?
27 Ubi non est saepes, diripietur vinea, et ubi non est mulier, ingemiscet errans.	27 Tako i čovjeku koji nema gnijezda, već počiva gdje ga zatekne noć.
28 Quis credit ei, qui non habet nidum et deflectens ubicumque obscuraverit, quasi succinctus latro exsiliens de civitate in civitatem?