Genesi 47
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Sacra Bibbia Garofalo | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 Giuseppe andò dunque a riferire al Faraone: «Mio padre e i miei fratelli con il loro bestiame minuto e grosso e con tutti i loro averi sono venuti dalla terra di Canaan; ed eccoli nella terra di Gessen». | 1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: »Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.« |
| 2 Intanto tra i suoi fratelli egli aveva preso con sé cinque uomini e li aveva presentati al Faraone. | 2 I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu. |
| 3 Il Faraone disse ai fratelli di Giuseppe: «Qual è il vostro mestiere?» Essi risposero al Faraone: «Pastori di gregge sono i tuoi servitori, noi e i nostri padri». | 3 Onda faraon zapita njegovu braću: »Čime se bavite?« Odgovore faraonu: »Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci. |
| 4 Poi dissero al Faraone: «Noi siamo venuti per soggiornare come forestieri nel paese, perché non c’è più pascolo per il gregge dei tuoi servitori; infatti è grave la carestia nella terra di Canaan. Ora lascia che i tuoi servitori abitino nella terra di Gessen!» | 4 Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji«, rekoše faraonu, »jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.« |
| 5 Allora il Faraone disse a Giuseppe: «Tuo padre e i tuoi fratelli sono dunque venuti da te: | 5 Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: »Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi, |
| 6 ebbene, la terra d’Egitto è a tua disposizione; fa’ abitare tuo padre e i tuoi fratelli nella parte migliore del paese. Abitino pure nella terra di Gessen. Se tu sai che vi siano tra di loro uomini capaci, costituiscili sopra i miei averi come sovrintendenti al bestiame». | 6 »Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.« |
| 7 Poi Giuseppe introdusse. Giacobbe suo padre e lo presentò al Faraone e Giacobbe benedisse il Faraone. | 7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. |
| 8 Il Faraone domandò a Giacobbe: «Quanti sono gli anni della tua vita?» | 8 A faraon upita Jakova: »Koliko ti je godina?« |
| 9 Giacobbe rispose al Faraone: «Gli anni della mia vita errante sono centotrenta; pochi e tristi sono stati gli anni della mia vita e non hanno raggiunto il numero degli anni dei miei padri, al tempo, della loro vita errante». | 9 Jakov odgovori faraonu: »Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.« |
| 10 Poi Giacobbe benedisse il Faraone e sì allontanò dal Faraone. | 10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. |
| 11 Giuseppe fece abitare il padre e i fratelli e assegnò loro una proprietà nella terra d’Egitto, nella parte migliore del paese» nel territorio di Ramses, come aveva comandato il Faraone. | 11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. |
| 12 Giuseppe diede il sostentamento al padre, ai fratelli e a tutta la famiglia del padre, fornendo pane secondo il numero dei bambini. | 12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega. |
| 13 Ora, non c’era pane in tutto il paese perché la carestia era assai grave, la terra d’Egitto e la terra di Canaan languivano a causa della carestia. | 13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. |
| 14 Così Giuseppe raccolse tutto il denaro che si trovava nella terra d’Egitto e nella terra di Canaan in cambio del grano che veniva comperato e consegnò questo denaro alla casa del Faraone. | 14 Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. |
| 15 Quando fu esaurito il denaro della terra d’Egitto e della terra di Canaan, tutti gli Egiziani vennero da Giuseppe a dire: «Dacci pane! Perché dovremmo morire sotto i tuoi occhi? Infatti non c’è più denaro». | 15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: »Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.« |
| 16 Rispose Giuseppe: «Consegnate il vostro bestiame e io vi darò pane in cambio del vostro bestiame, se non c’è più denaro». | 16 Josip odgovori: »Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.« |
| 17 Allora condussero a Giuseppe il loro bestiame e Giuseppe diede loro pane in cambio dei cavalli e del bestiame minuto, del bestiame grosso e degli asini; così in quell’anno li nutrì di pane in cambio di tutto il loro bestiame. | 17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. |
| 18 Passato quell’anno, vennero a lui l’anno dopo e gli dissero: «Non nascondiamo al mio signore che se è esaurito il denaro e anche il possesso del bestiame è passato al mio signore, rimane a disposizione del mio signore soltanto il nostro corpo e il nostro terreno. | 18 Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: »Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. |
| 19 Perché dovremmo perire sotto i tuoi occhi, noi e la nostra terra? Acquista noi e la nostra terra in cambio di pane e diventeremo schiavi del Faraone noi con la nostra terra; ma dacci di che seminare così possiamo vivere e non morire e il suolo non diventi un deserto!» | 19 Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!« |
| 20 Allora Giuseppe acquistò per il Faraone tutto il terreno d’Egitto, perché gli Egiziani vendettero ciascuno il proprio campo, tanto infieriva su di loro la carestia. Così la terra divenne proprietà del Faraone. | 20 Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, |
| 21 Quanto al popolo, egli lo ridusse in schiavitù da un capo all’altro del territorio d’Egitto | 21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. |
| 22 Soltanto il terreno dei sacerdoti egli non acquistò, perché i sacerdoti avevano un’assegnazione fissa da parte del Faraone e si nutrivano dell’assegnazione che il Faraone passava loro: per questo essi non vendettero il loro terreno. | 22 Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. |
| 23 Poi Giuseppe disse al popolo: «Vedete che io ho acquistato oggi per il Faraone voi e il vostro terreno. Eccovi la semente: seminate il terreno. | 23 Onda Josip reče svijetu: »Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. |
| 24 Ma al tempo del raccolto, voi ne darete un quinto al Faraone e quattro parti saranno vostre per la semina dei campi, per il nutrimento vostro e di quelli della vostra casa e per il nutrimento dei vostri bambini». | 24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.« |
| 25 Gli risposero: «Ci hai salvato la vita! Ci sia solo concesso di trovare grazia agli occhi del mio signore e saremo schiavi del Faraone». | 25 Oni odgovore: »Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.« |
| 26 Così Giuseppe fece di questo una legge che vige fino a oggi sui terreni d'Egitto, per la quale si deve dare la quinta parte al Faraone. Soltanto i terreni dei sacerdoti non passarono al Faraone. | 26 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu. |
| 27 Gli Israeliti intanto si stabilirono nella terra d’Egitto, nel territorio di Gessen; ebbero possedimenti, furono fecondi e si moltiplicarono assai, | 27 Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. |
| 28 Giacobbe visse nella terra d’Egitto diciassette anni e la durata della vita di Giacobbe fu di cento quarantasette anni. | 28 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina. |
| 29 Quando fu vicino il tempo della sua morte, Israele chiamò il figlio Giuseppe e gli disse: «Se ho trovato grazia ai tuoi occhi, metti la tua mano sotto la mia coscia e usa con me bontà e fedeltà: non seppellirmi in Egitto! | 29 A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: »Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! |
| 30 Quando io mi sarò coricato con i miei padri, portami via dall’Egitto e seppelliscimi nel loro sepolcro». Giuseppe rispose: «Io farò secondo le tue parole». | 30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!« »Učinit ću kako si rekao«, odgovori. |
| 31 E Giacobbe: «Giuramelo!» Giuseppe glielo giurò; allora Israele si prostrò sul capezzale del letto. | 31 »Zakuni mi se!« – reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. |