Ecclesiasticus 22

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Lapidi luteo comparatus est piger, et omnes sibilabunt super aspernationem illius;	1 Lijenčina je sličan uprljanu kamenu: svatko zviždi zbog gnusobe njegove.
2 fimo boum comparatus est piger: et omnis, qui tetigerit eum, excutiet manus.	2 Lijenčina je sličan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.
3 Confusio patris est de filio indisciplinato, filia autem in deminorationem generatur.	3 Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kći, na štetu mu je.
4 Filia prudens hereditas viro suo, nam, quae confundit, in contumeliam fit genitoris.	4 Razumna kći blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju.
5 Patrem et virum confundit filia audax, ab utrisque autem inhonorabitur.	5 Bestidna kći sramoti i oca i muža, pa je obojica preziru.
6 Musica in luctu importuna narratio; disciplina et doctrina in omni tempore sapientia.	6 Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti, ali šiba i ukor uvijek su mudrost.
7 Qui docet fatuum, quasi qui conglutinat testam;
8 qui narrat verbum non audienti, quasi qui excitat dormientem de gravi somno.
9 Cum dormiente loquitur, qui enarrat stulto sapientiam, et in fine narrationis dicit: “ Quis est hic? ”.	9 Tko poučava luđaka pokušava zalijepiti krhotine i budi spavača iz sna dubokog.
10 Supra mortuum plora, defecit enim lux, et supra fatuum plora, defecit enim sensus.	10 Objašnjavati luđaku isto je kao i bunovnu čovjeku, jer će na koncu zapitati: »Što je?«
11 Modicum plora supra mortuum, quoniam requievit;	11 Za mrtvim plači, jer mu se ugasila svjetlost; i za luđakom plači, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plači, jer je počinuo, a luđakov je život gori od smrti.
12 nequissima enim vita fatui super mortem.	12 Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luđakom i bezbožnikom sve dane života njihova.
13 Luctus mortui septem dies, fatui autem et impii omnes dies vitae illorum.	13 Ne govori mnogo s bezumnikom i ne druži se s nerazumnikom: čuvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukaljaš dodirom njegovim. Kloni ga se, da nađeš mir i da ti ne dojadi ludost njegova.
14 Cum stulto ne multum loquaris et cum insensato ne abieris.	14 Što je teže od olova? I kako se zove ako ne: luđak?
15 Serva te ab illo, ut non molestiam habeas, et non coinquinaberis impactione illius.	15 Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi čovjeka nerazumna.
16 Deflecte ab illo et invenies requiem et non acediaberis in stultitia illius.	16 Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem ne plaši u času pogibelji.
17 Super plumbum quid gravius? Et quod illi aliud nomen quam fatuus?	17 Srce učvršćeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglačanu zidu.
18 Arenam et salem et massam ferri facilius est ferre quam hominem imprudentem et fatuum et impium.	18 Kao što kamenčići na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luđačkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.
19 Loramentum ligneum colligatum in fundamento aedificii non dissolvetur; sic et cor confirmatum in cogitatione consilii, nullus timor illud commovebit.	19 Tko oko udari, suze izazove, a tko srce dirne, izaziva osjećaje.
20 Cor firmatum in cogitatu intellegentiae sicut ornatus in pariete polito.	20 Tko se baca kamenom na ptice, rastjera ih, a tko prijatelja grdi, raskida prijateljstvo.
21 Sicut pali in excelsis et caementa sine impensa posita contra faciem venti non permanebunt,	21 Ako trgneš i mač na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti.
22 sic et cor timidum in cogitatione stulti contra impetum timoris non resistet.	22 I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguća je pomirba. Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.
23	23 Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreći dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu.
24 Pungens oculum deducit lacrimas, et, qui pungit cor, pellit amicitiam.	24 Prije vatre diže se iz peći para i dim, tako i prije krvoprolića izbija svađa.
25 Mittens lapidem in volatilia fugat illa; sic et qui conviciatur amico, dissolvit amicitiam.	25 Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem.
26 Ad amicum etsi produxeris gladium, non desperes: est enim regressus; ad amicum	26 Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji čuje čuvat će se od njega.
27 si aperueris os triste, non timeas: est enim concordatio, excepto convicio et improperio et superbia et mysterii revelatione et plaga dolosa; in his omnis effugiet amicus.	27 Oj, tko će postaviti stražu ustima mojim i na usne moje pečat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?
28 Fidem posside cum amico in paupertate illius, ut et in bonis illius communices;
29 in tempore tribulationis illius permane illi fidelis, ut et in hereditate illius coheres sis.
30 Ante ignem camini vapor et fumus, sic et ante sanguinem maledicta et contumeliae et minae.
31 Amicum tegere non confundar, a facie illius non me abscondam; et, si mala mihi evenerint per illum, sustinebo:
32 omnis, qui audiet, cavebit se ab eo.
33 Quis dabit ori meo custodiam et super labia mea signaculum aptum, ut non cadam ab ipsis, et lingua mea perdat me?