Vangelo secondo Luca 1
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA CEI 2008 | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Poiché molti hanno cercato di raccontare con ordine gli avvenimenti che si sono compiuti in mezzo a noi, | 1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – |
2 come ce li hanno trasmessi coloro che ne furono testimoni oculari fin da principio e divennero ministri della Parola, | 2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – |
3 così anch’io ho deciso di fare ricerche accurate su ogni circostanza, fin dagli inizi, e di scriverne un resoconto ordinato per te, illustre Teòfilo, | 3 pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati |
4 in modo che tu possa renderti conto della solidità degli insegnamenti che hai ricevuto. | 4 da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. |
5 Al tempo di Erode, re della Giudea, vi era un sacerdote di nome Zaccaria, della classe di Abia, che aveva in moglie una discendente di Aronne, di nome Elisabetta. | 5 U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. |
6 Ambedue erano giusti davanti a Dio e osservavano irreprensibili tutte le leggi e le prescrizioni del Signore. | 6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. |
7 Essi non avevano figli, perché Elisabetta era sterile e tutti e due erano avanti negli anni. | 7 No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. |
8 Avvenne che, mentre Zaccaria svolgeva le sue funzioni sacerdotali davanti al Signore durante il turno della sua classe, | 8 Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, |
9 gli toccò in sorte, secondo l’usanza del servizio sacerdotale, di entrare nel tempio del Signore per fare l’offerta dell’incenso. | 9 ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. |
10 Fuori, tutta l’assemblea del popolo stava pregando nell’ora dell’incenso. | 10 Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. |
11 Apparve a lui un angelo del Signore, ritto alla destra dell’altare dell’incenso. | 11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. |
12 Quando lo vide, Zaccaria si turbò e fu preso da timore. | 12 Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. |
13 Ma l’angelo gli disse: «Non temere, Zaccaria, la tua preghiera è stata esaudita e tua moglie Elisabetta ti darà un figlio, e tu lo chiamerai Giovanni. | 13 No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. |
14 Avrai gioia ed esultanza, e molti si rallegreranno della sua nascita, | 14 Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. |
15 perché egli sarà grande davanti al Signore; non berrà vino né bevande inebrianti, sarà colmato di Spirito Santo fin dal seno di sua madre | 15 Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. |
16 e ricondurrà molti figli d’Israele al Signore loro Dio. | 16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. |
17 Egli camminerà innanzi a lui con lo spirito e la potenza di Elia, per ricondurre i cuori dei padri verso i figli e i ribelli alla saggezza dei giusti e preparare al Signore un popolo ben disposto». | 17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.« |
18 Zaccaria disse all’angelo: «Come potrò mai conoscere questo? Io sono vecchio e mia moglie è avanti negli anni». | 18 Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« |
19 L’angelo gli rispose: «Io sono Gabriele, che sto dinanzi a Dio e sono stato mandato a parlarti e a portarti questo lieto annuncio. | 19 Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. |
20 Ed ecco, tu sarai muto e non potrai parlare fino al giorno in cui queste cose avverranno, perché non hai creduto alle mie parole, che si compiranno a loro tempo». | 20 I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.« |
21 Intanto il popolo stava in attesa di Zaccaria e si meravigliava per il suo indugiare nel tempio. | 21 Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. |
22 Quando poi uscì e non poteva parlare loro, capirono che nel tempio aveva avuto una visione. Faceva loro dei cenni e restava muto. | 22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. |
23 Compiuti i giorni del suo servizio, tornò a casa. | 23 Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. |
24 Dopo quei giorni Elisabetta, sua moglie, concepì e si tenne nascosta per cinque mesi e diceva: | 24 Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: |
25 «Ecco che cosa ha fatto per me il Signore, nei giorni in cui si è degnato di togliere la mia vergogna fra gli uomini». | 25 »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.« |
26 Al sesto mese, l’angelo Gabriele fu mandato da Dio in una città della Galilea, chiamata Nàzaret, | 26 Navještenje Isusova rođenja U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret |
27 a una vergine, promessa sposa di un uomo della casa di Davide, di nome Giuseppe. La vergine si chiamava Maria. | 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. |
28 Entrando da lei, disse: «Rallégrati, piena di grazia: il Signore è con te». | 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« |
29 A queste parole ella fu molto turbata e si domandava che senso avesse un saluto come questo. | 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. |
30 L’angelo le disse: «Non temere, Maria, perché hai trovato grazia presso Dio. | 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. |
31 Ed ecco, concepirai un figlio, lo darai alla luce e lo chiamerai Gesù. | 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. |
32 Sarà grande e verrà chiamato Figlio dell’Altissimo; il Signore Dio gli darà il trono di Davide suo padre | 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, |
33 e regnerà per sempre sulla casa di Giacobbe e il suo regno non avrà fine». | 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« |
34 Allora Maria disse all’angelo: «Come avverrà questo, poiché non conosco uomo?». | 34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« |
35 Le rispose l’angelo: «Lo Spirito Santo scenderà su di te e la potenza dell’Altissimo ti coprirà con la sua ombra. Perciò colui che nascerà sarà santo e sarà chiamato Figlio di Dio. | 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. |
36 Ed ecco, Elisabetta, tua parente, nella sua vecchiaia ha concepito anch’essa un figlio e questo è il sesto mese per lei, che era detta sterile: | 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. |
37 nulla è impossibile a Dio». | 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!« |
38 Allora Maria disse: «Ecco la serva del Signore: avvenga per me secondo la tua parola». E l’angelo si allontanò da lei. | 38 Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. |
39 In quei giorni Maria si alzò e andò in fretta verso la regione montuosa, in una città di Giuda. | 39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. |
40 Entrata nella casa di Zaccaria, salutò Elisabetta. | 40 Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. |
41 Appena Elisabetta ebbe udito il saluto di Maria, il bambino sussultò nel suo grembo. Elisabetta fu colmata di Spirito Santo | 41 Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga |
42 ed esclamò a gran voce: «Benedetta tu fra le donne e benedetto il frutto del tuo grembo! | 42 i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! |
43 A che cosa devo che la madre del mio Signore venga da me? | 43 Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? |
44 Ecco, appena il tuo saluto è giunto ai miei orecchi, il bambino ha sussultato di gioia nel mio grembo. | 44 Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. |
45 E beata colei che ha creduto nell’adempimento di ciò che il Signore le ha detto». | 45 Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« |
46 Allora Maria disse: «L’anima mia magnifica il Signore | 46 Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, |
47 e il mio spirito esulta in Dio, mio salvatore, | 47 klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, |
48 perché ha guardato l’umiltà della sua serva. D’ora in poi tutte le generazioni mi chiameranno beata. | 48 što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. |
49 Grandi cose ha fatto per me l’Onnipotente e Santo è il suo nome; | 49 Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! |
50 di generazione in generazione la sua misericordia per quelli che lo temono. | 50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. |
51 Ha spiegato la potenza del suo braccio, ha disperso i superbi nei pensieri del loro cuore; | 51 Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. |
52 ha rovesciato i potenti dai troni, ha innalzato gli umili; | 52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. |
53 ha ricolmato di beni gli affamati, ha rimandato i ricchi a mani vuote. | 53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. |
54 Ha soccorso Israele, suo servo, ricordandosi della sua misericordia, | 54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: |
55 come aveva detto ai nostri padri, per Abramo e la sua discendenza, per sempre». | 55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovudovijeka.« |
56 Maria rimase con lei circa tre mesi, poi tornò a casa sua. | 56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. |
57 Per Elisabetta intanto si compì il tempo del parto e diede alla luce un figlio. | 57 Krstitelja Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. |
58 I vicini e i parenti udirono che il Signore aveva manifestato in lei la sua grande misericordia, e si rallegravano con lei. | 58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. |
59 Otto giorni dopo vennero per circoncidere il bambino e volevano chiamarlo con il nome di suo padre, Zaccaria. | 59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, |
60 Ma sua madre intervenne: «No, si chiamerà Giovanni». | 60 no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« |
61 Le dissero: «Non c’è nessuno della tua parentela che si chiami con questo nome». | 61 Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« |
62 Allora domandavano con cenni a suo padre come voleva che si chiamasse. | 62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. |
63 Egli chiese una tavoletta e scrisse: «Giovanni è il suo nome». Tutti furono meravigliati. | 63 On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, |
64 All’istante gli si aprì la bocca e gli si sciolse la lingua, e parlava benedicendo Dio. | 64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. |
65 Tutti i loro vicini furono presi da timore, e per tutta la regione montuosa della Giudea si discorreva di tutte queste cose. | 65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. |
66 Tutti coloro che le udivano, le custodivano in cuor loro, dicendo: «Che sarà mai questo bambino?». E davvero la mano del Signore era con lui. | 66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. |
67 Zaccaria, suo padre, fu colmato di Spirito Santo e profetò dicendo: | 67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: |
68 «Benedetto il Signore, Dio d’Israele, perché ha visitato e redento il suo popolo, | 68 »Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! |
69 e ha suscitato per noi un Salvatore potente nella casa di Davide, suo servo, | 69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, |
70 come aveva detto per bocca dei suoi santi profeti d’un tempo: | 70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: |
71 salvezza dai nostri nemici, e dalle mani di quanti ci odiano. | 71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; |
72 Così egli ha concesso misericordia ai nostri padri e si è ricordato della sua santa alleanza, | 72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, |
73 del giuramento fatto ad Abramo, nostro padre, di concederci, | 73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati |
74 liberati dalle mani dei nemici, di servirlo senza timore, | 74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha |
75 in santità e giustizia al suo cospetto, per tutti i nostri giorni. | 75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. |
76 E tu, bambino, sarai chiamato profeta dell’Altissimo perché andrai innanzi al Signore a preparargli le strade, | 76 A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, |
77 per dare al suo popolo la conoscenza della salvezza nella remissione dei suoi peccati. | 77 da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, |
78 Grazie alla tenerezza e misericordia del nostro Dio, ci visiterà un sole che sorge dall’alto, | 78 darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine |
79 per risplendere su quelli che stanno nelle tenebre e nell’ombra di morte, e dirigere i nostri passi sulla via della pace». | 79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.« |
80 Il bambino cresceva e si fortificava nello spirito. Visse in regioni deserte fino al giorno della sua manifestazione a Israele. | 80 Krstiteljev skroviti život Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. |