Vangelo secondo Luca 22
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA TINTORI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Or, avvicinandosi la festa degli azzimi, chiamata Pasqua, | 1 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. |
| 2 i principi dei sacerdoti e gli scribi cercavano il modo di farlo morire; ma avevan paura del popolo. | 2 Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. |
| 3 E Satana entrò in Giuda detto Iscariote, uno dei dodici; | 3 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. |
| 4 egli andò a combinare coi principi dei sacerdoti e coi capi come darlo nelle loro mani. | 4 On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. |
| 5 Ed essi se ne rallegrarono e patteggiarono, di dargli del denaro. | 5 Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. |
| 6 E promise, ed andava cercando l'opportunità di consegnarlo senza tumulti. | 6 On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. |
| 7 Venne poi il giorno degli azzimi nel quale doveva essere immolata la Pasqua. | 7 Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, |
| 8 Gesù mandò Pietro e Giovanni, dicendo loro: Andate a prepararci per mangiare la Pasqua. | 8 posla Isus Petra i Ivana i reče: »Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.« |
| 9 E gli domandarono: Dove vuoi che prepariamo? | 9 Rekoše mu: »Gdje hoćeš da pripravimo?« |
| 10 Rispose loro: Appena entrati in città, incontrerete un uomo con una brocca d'acqua; seguitelo nella casa in cui entra | 10 On im reče: »Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe |
| 11 è direte al padrone di casa: Il Maestro dice: Dov'è la stanza ove possa mangiare la Pasqua coi miei discepoli? | 11 i recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ |
| 12 Ed egli vi mostrerà un gran cenacolo pronto: lì apparecchiate. | 12 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.« |
| 13 Ed essi andarono, e, trovato come aveva loro detto, prepararono la Pasqua. | 13 Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. |
| 14 E, quando ne fu l'ora, si mise a tavola cogli Apostoli. | 14 Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. |
| 15 E disse loro: Ho desiderato ardentemente di mangiare con voi questa Pasqua prima del mio patire, | 15 I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. |
| 16 perchè vi assicuro che non ne mangerò più finché non si compia nel regno di Dio. | 16 Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« |
| 17 E, preso il calice, rese le grazie e disse: prendete e dividetelo tra voi; | 17 I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. |
| 18 vi dico che non berrò del frutto della vite, finché non venga il regno di Dio. | 18 Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« |
| 19 E, preso il pane, rese grazie, lo spezzò e lo diede loro dicendo: Questo è il mio corpo, il quale è dato per voi; fate questo in memoria di me. | 19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« |
| 20 E così fece col calice, dopo cenato, dicendo: Questo è il calice del nuovo patto nel mio sangue che sarà sparso per voi. | 20 Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« |
| 21 Del resto la mano che mi tradisce, è colla mia sulla tavola. | 21 »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. |
| 22 E il Figlio dell'uomo, certo, se ne va, secondo il determinato, ma guai a quell'uomo da cui sarà tradito. | 22 Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« |
| 23 Ed essi incominciarono tra loro a domandarsi chi mai di essi farebbe tal cosa. | 23 I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. |
| 24 Or nacque tra essi apche una contesa: chi di loro dovesse essere stimato più grande. | 24 Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. |
| 25 Ma egli disse loro: I re delle nazioni le signoreggiano e i dominatori di quelle son detti benefattori. | 25 A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. |
| 26 Ma tra voi non così: invece chi di voi è il più grande sia come il più piccolo, e chi governa come chi serve. | 26 Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. |
| 27 Infatti, chi è da più, chi sta a tavola o chi serve? Non forse chi sta a tavola? Ma io sono in mezzo a voi come chi serve. | 27 Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.« |
| 28 E voi siete quelli che meco rimaneste nelle mie prove: | 28 »Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. |
| 29 però per voi dispongo del regno, come il Padre ha disposto per me, | 29 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: |
| 30 affinchè mangiate e beviate alla mia mensa nel mio regno, e sediate sopra dei troni a giudicare le dodici tribù d'Israele. | 30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.« |
| 31 Disse poi il Signore: Simone, Simone, ecco Satana ha cercato di vagliarvi come il grano. | 31 »Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. |
| 32 Ma io ho pregato per te, affinchè la tua fede non venga meno, e tu ravveduto che sia, conferma i tuoi fratelli. | 32 Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« |
| 33 E quello rispose: Signore, con te son pronto ad andare in prigione e alla morte. | 33 Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« |
| 34 Ma Gesù gli rispose: Ti dico, o Pietro, non canterà il gallo quest'oggi, prima che tu per tre volte non abbia negato di conoscermi. E disse loro: | 34 A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« |
| 35 Quando vi mandai senza sacca, senza borsa, senza calzari, vi mancò mai niente? | 35 I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« |
| 36 Niente, risposero. Ed egli: Ma ora chi ha la borsa, la prenda, e così anche la sacca: e chi non ha la spada venda il mantello e la comperi. | 36 Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač |
| 37 Perchè vi dico che in me deve adempirsi anche questa parola della Scrittura: è stato annoverato tra i malfattori. Or le cose che mi riguardano stan per essere compiute. | 37 jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« |
| 38 Ed essi dissero: Signore, ecco qui due spade. Ma egli rispose loro: Ne avanza. | 38 Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« |
| 39 Quindi uscì per andare, secondo il solito, al monte degli Olivi. E lo seguirono anche i discepoli. | 39 Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. |
| 40 Giunto che fu sul posto, disse loro: Pregate per non cadere in tentazione. | 40 Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« |
| 41 Ed allontanandosi da loro quanto un tiro di sasso, piegate le ginocchia, pregava, | 41 I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: |
| 42 dicendo: Padre, se vuoi, allontana da me questo calice, però non la mia volontà sia fatta, ma la tua. | 42 »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« |
| 43 Allora gli apparve un Angelo dal cielo a confortarlo. E caduto in agonia pregava più intensamente. | 43 A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. |
| 44 E diede in un sudore come goccie di sangue cadente in terra. | 44 I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. |
| 45 E, alzatosi dalla preghiera, tornò ai suoi discepoli e li trovò addormentati per l'accasciamento, | 45 Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti |
| 46 e disse loro: Perchè dormite? Alzatevi, e pregate per non cadere in tentazione. | 46 pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« |
| 47 Parlava ancora, quand'ecco venire gente, e quello che si chiamava Giuda, uno dei dodici, la precedeva: egli s'accostò a Gesù per baciarlo. | 47 Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. |
| 48 E Gesù gli disse: Giuda, con un bacio tradisci il Figlio dell'uomo ? | 48 Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« |
| 49 Or quelli che erano intorno a Gesù, vedendo quanto stava per succedere, gli dissero: Signore, mettiam mano alla spada? | 49 A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« |
| 50 E uno di loro colpì un servo del sommo sacerdote e gli portò via l'orecchio destro. | 50 I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. |
| 51 Ma Gesù, rivoltosi a loro, disse: Ora basta. E toccato l'orecchio di colui, lo risanò. | 51 Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. |
| 52 Quindi Gesù disse ai principi dei sacerdoti, ai capitani del tempio e agli anziani che eran venuti contro di lui: Siete venuti con spade e bastoni come contro un ladrone? | 52 Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! |
| 53 Quando ogni giorno stavo con voi nel tempio non mi metteste le mani addosso; ma questa è l'ora vostra e del regno delle tenebre. | 53 Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tminâ.« |
| 54 E, presolo, lo menarono alla casa del sommo sacerdote, e Pietro lo seguiva alla lontana. | 54 Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. |
| 55 Or mentre essi, acceso il fuoco nel cortile, ci s'erano posti a sedere intorno, anche Pietro sedette in mezzo a loro. | 55 A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. |
| 56 Ma una serva, vistolo seduto vicino alla fiamma, lo guardò fìsso e disse: Anche questo era con lui. | 56 Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« |
| 57 Ma egli negò, dicendo: Donna, io non lo conosco. | 57 A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« |
| 58 Di lì a poco, vedutolo un altro, gli disse: Anche tu sei di quelli. E Pietro disse: Amico, non lo sono. | 58 Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« |
| 59 E a distanza di quasi un'ora, un altro insistette, dicendo: Certamente, anche questo era con lui, difatti è Galileo. | 59 I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« |
| 60 E Pietro rispose: Amico, io non so quel che tu voglia dire. E sull'atto, mentre ancora egli parlava, un gallo cantò. | 60 A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. |
| 61 E il Signore, voltatosi, mirò Pietro. E si ricordò Pietro delle parole del Signore, come gli aveva detto: Prima che canti il gallo, mi rinnegherai tre volte. | 61 Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« |
| 62 E, uscito fuori, Pietro pianse amaramente. | 62 I iziđe te gorko zaplaka. |
| 63 E quei che tenevano in custodia Gesù, lo schernivano, percuotendolo. | 63 A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime |
| 64 E, dopo averlo bendato, gli davan degli schiaffi, domandandogli: Indovina, chi ti ha percosso? | 64 i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« |
| 65 E molte altre cose, bestemmiando, vomitavano contro di lui. | 65 I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. |
| 66 E, appena fattosi giorno, si radunarono gli anziani del popolo, i principi dei sacerdoti e gli Scribi e lo portarono nel loro Sinedrio e gli dissero: Sei tu il Cristo? Diccelo. | 66 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće |
| 67 Egli rispose loro: Se ve lo dico non mi credete, | 67 i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; |
| 68 se anche vi interrogassi, non mi rispondereste nè mi rilascereste. | 68 ako vas zapitam, nećete odgovoriti. |
| 69 Ma d'ora in poi, il Figlio dell'uomo sarà seduto alla destra della potenza di Dio. | 69 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« |
| 70 E gli dissero tutti: Tu sei dunque il Figlio di Dio? Rispose loro: Voi stessi lo dite che io lo sono. | 70 Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« |
| 71 Allora quelli esclamarono: Che bisogno abbiamo più di testimoni? L'abbiamo sentito noi stessi dalla sua bocca. | 71 Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ