SCRUTATIO

Domenica, 7 dicembre 2025 - Sant´ Ambrogio v. ( Letture di oggi)

Vangelo secondo Marco 6


font
BIBBIA TINTORIBiblija Hrvatski
1 Quindi partitosi di là, si recò nella sua patria, e i suoi discepoli lo seguirono.1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
2 E venuto il sabato, cominciò ad insegnare nella sinagoga; e molti nell'udirlo rimanevano stupiti della sua dottrina e dicevano: Donde mai ha costui queste cose? e che sapienza è mai questa che gli è data? e quali miracoli si operano per le sue mani?2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Non è costui 11 falegname, il figlio di Maria, il fratello di Giacomo, di Giuseppe, di Giuda e di Sirnone? e non abbiamo qui tra noi le sue sorelle? E si scandalizzavano di lui.3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
4 Ma Gesù diceva loro: Un profeta non è senza onore che nella sua patria, nella sua casa e tra i suoi parenti.4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
5 E non poteva fare alcun miracolo e non guari che pochi infermi, imposte loro le mani.5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
6 E si maravigliava della loro incredulità. E andava attorno per i circostanti villaggi, insegnando.6 I čudio se njihovoj nevjeri.
Obilazio je selima uokolo i naučavao.
7 E chiamò a sè i dodici, e cominciò a mandarli a due a due, dando loro potere sugli spiriti immondi.7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
8 E comandò loro di non prendere nulla pel viaggio, eccetto il bastone: non bisaccia, non pane, non danaro nella cintura;8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu,
9 ma andassero calzati di sandali e non portassero due tonache.9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
10 E diceva loro: In qualunque casa entrerete, trattenetevi in essa finche non partiate di là.10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11 E se non vorranno ricevervi, nè ascoltarvi, ritiratevi di là, scotete la polvere dai vostri piedi in testimonianza contro di loro.11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
12 Essi, partiti, andavano predicando alla gente che facesse penitenza.12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
13 E scacciavano molti demoni, ed ungevano con olio molti infermi e li risanavano.13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14 Or il re Erode, avendo sentito parlare di Gesù (chè la fama si era sparsa), diceva: Giovanni Battista è risuscitato dai morti e però si operan dei miracoli per lui.14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.«
15 Altri invece dicevano: Costui è Elia. Ed altri: E' un profeta, come quelli di una volta.15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.«
16 Ma udite queste cose, Erode disse: Quel Giovanni che io feci decapitare, è risorto da morte, è lui.16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«
17 Infatti Erode aveva fatto arrestare e incatenare Giovanni in prigione ad istigazione di Erodiade, moglie di Filippo suo fratello, che egli teneva seco.17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18 Perchè Giovanni diceva ad Erode: Non ti è lecito tenere la moglie di tuo fratello.18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«,
19 Erodiade gli tendeva insidie e bramava di farlo morire; ma non ci riusciva,19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20 Perché Erode temeva Giovanni, sapendolo uomo giusto e santo e io teneva in gran conto, e molte cose faceva dopo averlo consultato, e volentieri lo ascoltava.20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21 Ma venuto il giorno opportuno, Erode, nel suo dì natalizio, imbandì un convito ai grandi della corte, ai capitani e ai primi della Galilea.21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
22 Ed essendo la figlia della stessa Erodiade entrata a ballare e piaciuta ad Erode e ai convitati, il re disse alia fanciulla: Chiedimi quel che vuoi, io te lo darò.22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!«
23 E le giurò: Quel che mi chiederai te lo darò, anche la metà del mio regno.23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.«
24 Ed essa, uscita, domandò a sua madre: Che chiederò mai? E quella rispose: La testa di Giovanni Battista.24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!«
25 E rientrata subito frettolosamente dal re, gli fece la domanda, dicendo: Voglio che sul momento tu mi dia in un bacile la testa di Giovanni Battista.25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
26 E il re ne fu contristato; ma pel giuramento e per i convitati non volle contrariarla;26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
27 e mandò subito il carnefice coll'ordine di portare la testa di lui in un bacile.27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
28 Quello decapitatolo nella prigione, ne portò la testa in un bacile, e la diede alla fanciulla, e la fanciulla la diede a sua madre.28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
29 I discepoli di Giovanni, risaputo il fatto, andarono a prendere il suo corpo e lo posero in un sepolcro.29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30 Or gli apostoli, tornati a Gesù gli riferirono quanto avevan fatto e insegnato.30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
31 Ed egli disse loro: Venite in disparte, in luogo solitario, a riposarvi un poco. Di fatti la gente che andava e veniva era tanta che essi non avevano neppure il tempo di mangiare.31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32 E montati in barca, andarono in luogo appartato e deserto.32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
33 E molti li videro partire e lo notarono; e a piedi da tutte le città concorsero in quel luogo e vi giunsero prima di loro.33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
34 E Gesù sbarcando, vide la gran folla e ne sentì compassione, perchè eran come pecore senza pastore e si mise ad insegnar loro molte cose.34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
35 Ma facendosi tardi, gli si accostarono i discepoli a dirgli: Questo luogo è deserto ed è già tardi.35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno.
36 Licenziali onde vadano per le campagne vicine e per i villaggi a comprarsi da mangiare.36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.«
37 Ma egli rispose loro: Date voi a loro da mangiare. E gli dicono: Andremo noi a comprare duecento danari di pane per dar da mangiare ad essi?37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«
38 Dice loro: Quanti pani avete? Andate a vedere, E visto che ebbero, risposero: Cinque e due pesci.38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.«
39 E comandò loro di far accomodare tutti a brigate, sull'erba verde.39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40 E si adagiarono a gruppi di cento e cinquanta.40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41 E presi i cinque pani e i due pesci, guardando il cielo, benedisse e spezzò i pani e li detto ai discepoli perchè li mettessero davanti alla gente, ed anche i due pesci li spartì fra tutti.41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42 E tutti mangiarono e si saziarono.42 I jeli su svi i nasitili se.
43 E portaron via dodici panieri dei pezzi di pano avanzati, ed anche gli avanzi dei pesci.43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44 Or a mangiare erano cinquemila uomini.44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
45 E subito Gesù obbligò i suoi discepoli a montare in barca e precederlo di là del lago, verso Betsaida, mentre egli licenziava il popolo.45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46 E preso commiato dalla folla, se ne andò sul monte a pregare.46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
47 E caduta la sera, la barca era in mezzo al mare, e lui tutto solo a terra.47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
48 E come vide i discepoli affannati a remigare, per il vento loro contrario, verso la quarta vigilia delia notte andò verso di loro, camminando sulle acque; e voleva oltrepassarli.48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
49 Ma quelli vedutolo camminare sul mare, immaginarono fosse un fantasma e gridarono,49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
50 che tutti lo videro e ne furono spaventati. E subito rivolse loro la parola, dicendo: Coraggio, son io, non temete.50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«
51 E montò nella barca, da loro, e il vento cessò. E più che mai dentro di sè stupirono;51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
52 perchè non avevan capito il fatto dei pani, essendo il loro cuore accecato.52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53 E passato il lago, vennero nella terra di Genezaret e vi sbarcarono.53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
54 E come furono a terra, subito la gente lo riconobbe.54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
55 E correndo por tutto il paese, cominciarono a portare gli informi sui loro lettucci, dovunque udivano che egli fosse.55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
56 E dappertutto ove giungeva, campagne, villaggi, o città che fossero, posavano gli infermi per le piazze e lo pregavano di potergli toccare almeno il lembo della veste; e quanti lo toccarono furono guariti.56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.