Vangelo secondo Marco 6
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA TINTORI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Quindi partitosi di là, si recò nella sua patria, e i suoi discepoli lo seguirono. | 1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. |
| 2 E venuto il sabato, cominciò ad insegnare nella sinagoga; e molti nell'udirlo rimanevano stupiti della sua dottrina e dicevano: Donde mai ha costui queste cose? e che sapienza è mai questa che gli è data? e quali miracoli si operano per le sue mani? | 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? |
| 3 Non è costui 11 falegname, il figlio di Maria, il fratello di Giacomo, di Giuseppe, di Giuda e di Sirnone? e non abbiamo qui tra noi le sue sorelle? E si scandalizzavano di lui. | 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega. |
| 4 Ma Gesù diceva loro: Un profeta non è senza onore che nella sua patria, nella sua casa e tra i suoi parenti. | 4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« |
| 5 E non poteva fare alcun miracolo e non guari che pochi infermi, imposte loro le mani. | 5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. |
| 6 E si maravigliava della loro incredulità. E andava attorno per i circostanti villaggi, insegnando. | 6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. |
| 7 E chiamò a sè i dodici, e cominciò a mandarli a due a due, dando loro potere sugli spiriti immondi. | 7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. |
| 8 E comandò loro di non prendere nulla pel viaggio, eccetto il bastone: non bisaccia, non pane, non danaro nella cintura; | 8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, |
| 9 ma andassero calzati di sandali e non portassero due tonache. | 9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. |
| 10 E diceva loro: In qualunque casa entrerete, trattenetevi in essa finche non partiate di là. | 10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. |
| 11 E se non vorranno ricevervi, nè ascoltarvi, ritiratevi di là, scotete la polvere dai vostri piedi in testimonianza contro di loro. | 11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« |
| 12 Essi, partiti, andavano predicando alla gente che facesse penitenza. | 12 Otišavši, propovijedali su obraćenje, |
| 13 E scacciavano molti demoni, ed ungevano con olio molti infermi e li risanavano. | 13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. |
| 14 Or il re Erode, avendo sentito parlare di Gesù (chè la fama si era sparsa), diceva: Giovanni Battista è risuscitato dai morti e però si operan dei miracoli per lui. | 14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« |
| 15 Altri invece dicevano: Costui è Elia. Ed altri: E' un profeta, come quelli di una volta. | 15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« |
| 16 Ma udite queste cose, Erode disse: Quel Giovanni che io feci decapitare, è risorto da morte, è lui. | 16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.« |
| 17 Infatti Erode aveva fatto arrestare e incatenare Giovanni in prigione ad istigazione di Erodiade, moglie di Filippo suo fratello, che egli teneva seco. | 17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. |
| 18 Perchè Giovanni diceva ad Erode: Non ti è lecito tenere la moglie di tuo fratello. | 18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, |
| 19 Erodiade gli tendeva insidie e bramava di farlo morire; ma non ci riusciva, | 19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla |
| 20 Perché Erode temeva Giovanni, sapendolo uomo giusto e santo e io teneva in gran conto, e molte cose faceva dopo averlo consultato, e volentieri lo ascoltava. | 20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. |
| 21 Ma venuto il giorno opportuno, Erode, nel suo dì natalizio, imbandì un convito ai grandi della corte, ai capitani e ai primi della Galilea. | 21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. |
| 22 Ed essendo la figlia della stessa Erodiade entrata a ballare e piaciuta ad Erode e ai convitati, il re disse alia fanciulla: Chiedimi quel che vuoi, io te lo darò. | 22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« |
| 23 E le giurò: Quel che mi chiederai te lo darò, anche la metà del mio regno. | 23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« |
| 24 Ed essa, uscita, domandò a sua madre: Che chiederò mai? E quella rispose: La testa di Giovanni Battista. | 24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« |
| 25 E rientrata subito frettolosamente dal re, gli fece la domanda, dicendo: Voglio che sul momento tu mi dia in un bacile la testa di Giovanni Battista. | 25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« |
| 26 E il re ne fu contristato; ma pel giuramento e per i convitati non volle contrariarla; | 26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. |
| 27 e mandò subito il carnefice coll'ordine di portare la testa di lui in un bacile. | 27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, |
| 28 Quello decapitatolo nella prigione, ne portò la testa in un bacile, e la diede alla fanciulla, e la fanciulla la diede a sua madre. | 28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. |
| 29 I discepoli di Giovanni, risaputo il fatto, andarono a prendere il suo corpo e lo posero in un sepolcro. | 29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. |
| 30 Or gli apostoli, tornati a Gesù gli riferirono quanto avevan fatto e insegnato. | 30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. |
| 31 Ed egli disse loro: Venite in disparte, in luogo solitario, a riposarvi un poco. Di fatti la gente che andava e veniva era tanta che essi non avevano neppure il tempo di mangiare. | 31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. |
| 32 E montati in barca, andarono in luogo appartato e deserto. | 32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. |
| 33 E molti li videro partire e lo notarono; e a piedi da tutte le città concorsero in quel luogo e vi giunsero prima di loro. | 33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. |
| 34 E Gesù sbarcando, vide la gran folla e ne sentì compassione, perchè eran come pecore senza pastore e si mise ad insegnar loro molte cose. | 34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. |
| 35 Ma facendosi tardi, gli si accostarono i discepoli a dirgli: Questo luogo è deserto ed è già tardi. | 35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. |
| 36 Licenziali onde vadano per le campagne vicine e per i villaggi a comprarsi da mangiare. | 36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« |
| 37 Ma egli rispose loro: Date voi a loro da mangiare. E gli dicono: Andremo noi a comprare duecento danari di pane per dar da mangiare ad essi? | 37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« |
| 38 Dice loro: Quanti pani avete? Andate a vedere, E visto che ebbero, risposero: Cinque e due pesci. | 38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« |
| 39 E comandò loro di far accomodare tutti a brigate, sull'erba verde. | 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. |
| 40 E si adagiarono a gruppi di cento e cinquanta. | 40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. |
| 41 E presi i cinque pani e i due pesci, guardando il cielo, benedisse e spezzò i pani e li detto ai discepoli perchè li mettessero davanti alla gente, ed anche i due pesci li spartì fra tutti. | 41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. |
| 42 E tutti mangiarono e si saziarono. | 42 I jeli su svi i nasitili se. |
| 43 E portaron via dodici panieri dei pezzi di pano avanzati, ed anche gli avanzi dei pesci. | 43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. |
| 44 Or a mangiare erano cinquemila uomini. | 44 A jelo je pet tisuća muškaraca. |
| 45 E subito Gesù obbligò i suoi discepoli a montare in barca e precederlo di là del lago, verso Betsaida, mentre egli licenziava il popolo. | 45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. |
| 46 E preso commiato dalla folla, se ne andò sul monte a pregare. | 46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. |
| 47 E caduta la sera, la barca era in mezzo al mare, e lui tutto solo a terra. | 47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. |
| 48 E come vide i discepoli affannati a remigare, per il vento loro contrario, verso la quarta vigilia delia notte andò verso di loro, camminando sulle acque; e voleva oltrepassarli. | 48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. |
| 49 Ma quelli vedutolo camminare sul mare, immaginarono fosse un fantasma e gridarono, | 49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. |
| 50 che tutti lo videro e ne furono spaventati. E subito rivolse loro la parola, dicendo: Coraggio, son io, non temete. | 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« |
| 51 E montò nella barca, da loro, e il vento cessò. E più che mai dentro di sè stupirono; | 51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; |
| 52 perchè non avevan capito il fatto dei pani, essendo il loro cuore accecato. | 52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. |
| 53 E passato il lago, vennero nella terra di Genezaret e vi sbarcarono. | 53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. |
| 54 E come furono a terra, subito la gente lo riconobbe. | 54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju |
| 55 E correndo por tutto il paese, cominciarono a portare gli informi sui loro lettucci, dovunque udivano che egli fosse. | 55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. |
| 56 E dappertutto ove giungeva, campagne, villaggi, o città che fossero, posavano gli infermi per le piazze e lo pregavano di potergli toccare almeno il lembo della veste; e quanti lo toccarono furono guariti. | 56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ