SCRUTATIO

Venerdi, 31 ottobre 2025 - Santa Lucilla ( Letture di oggi)

Isaia 64


font
BIBBIA TINTORIBiblija Hrvatski
1 Oh! Se tu aprissi i cieli e scen­dessi! al tuo cospetto si liquefarebbero i monti,1 kao kad oganj suho granje zapali
i vatra vodu zakuha!
2 si consumerebbero come in una fornace di fuoco, le acque bollirebbero al fuoco, per far conoscere il tuo nome ai tuoi nemici, davanti a te tremerebbero le nazioni.2 Čineć’ djela strahotna, neočekivana,
silazio si i brda su se tresla pred tobom!
3 Se farai maraviglie non le potremo sostenere: scendesti e dinanzi a te si disfecero i monti.3 Odvijeka se čulo nije,
uho nijedno nije slušalo,
oko nijedno nije vidjelo,
da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio
onima koji se uzdaju u njega.
4 Nei secoli nessuno seppe, orecchio non udì, occhio non vide, o Dio, eccetto te, ciò che hai preparato a chi ti aspetta.4 Pomažeš onima što pravdu čine radosno
i tebe se spominju na putima tvojim;
razgnjevismo te, griješismo,
od tebe se odmetnusmo.
5 Tu vai incontro a chi pratica con gioia la giustizia, nelle tue vie si ricorderanno di te: ecco tu sei sdegnato, abbiamo peccato: siamo stati sempre nel peccato, ma saremo salvi.5 Tako svi postasmo nečisti,
a sva pravda naša k’o haljine okaljane.
Svi mi k’o lišće otpadosmo
i opačine naše k’o vjetar nas odnose.
6 Siam tutti diventati come un uomo immondo, come panno impuro son le nostre giustizie: siam tutti caduti come foglie, come il vento le nostre iniquità ci han dispersi.6 Nikog nema da tvoje ime prizove,
da se probudi i osloni o tebe.
Jer lice si svoje od nas sakrio
i predao nas u ruke zločinima našim.
7 Non c'è chi invochi il tuo nome, chi si alzi a rattenerti: ci hai nascosta la tua faccia, ci hai schiacciati sotto il peso delle nostre iniquità.7 Pa ipak, naš si otac, o Jahve:
mi smo glina, a ti si naš lončar –
svi smo mi djelo ruku tvojih.
8 Ed ora, o Signore, tu sei il nostro padre, e noi siamo fango: tu ci hai fatti, noi tutti siamo opera delle tue mani.8 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko,
ne spominji se bez prestanka naše krivice.
De pogledaj – ta svi smo mi narod tvoj!
9 Non t'irritare di più, o Signore, non voler più ricordarti delle nostre iniquità: ecco, guarda: noi tutti siamo tuo popolo.9 Opustješe sveti gradovi tvoji,
Sion pustinja posta,
i pustoš Jeruzalem.
10 La città del tuo santuario è divenuta deserta, Sion è diventata un deserto, Gerusalemme è desolata.10 Dom, svetinja naša i ponos naš,
u kom te oci naši slavljahu,
ognjem izgori
i sve su nam dragocjenosti opljačkane.
11 La casa della nostra santità e della nostra gloria dove ti cantarono inni i nostri padri è divenuta preda delle fiamme, le nostre cose più care sono andate in rovina.11 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati,
zar ćeš šutjet’ i ponižavati nas odveć žestoko?«
12 E davanti a tali cose ti conterrai, o Signore? starai in silenzio e ci affliggerai senza misura!