Isaia 64
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA TINTORI | Biblija Hrvatski | 
|---|---|
| 1 Oh! Se tu aprissi i cieli e scendessi! al tuo cospetto si liquefarebbero i monti, | 1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! | 
| 2 si consumerebbero come in una fornace di fuoco, le acque bollirebbero al fuoco, per far conoscere il tuo nome ai tuoi nemici, davanti a te tremerebbero le nazioni. | 2 Čineć’ djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! | 
| 3 Se farai maraviglie non le potremo sostenere: scendesti e dinanzi a te si disfecero i monti. | 3 Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. | 
| 4 Nei secoli nessuno seppe, orecchio non udì, occhio non vide, o Dio, eccetto te, ciò che hai preparato a chi ti aspetta. | 4 Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. | 
| 5 Tu vai incontro a chi pratica con gioia la giustizia, nelle tue vie si ricorderanno di te: ecco tu sei sdegnato, abbiamo peccato: siamo stati sempre nel peccato, ma saremo salvi. | 5 Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k’o haljine okaljane. Svi mi k’o lišće otpadosmo i opačine naše k’o vjetar nas odnose. | 
| 6 Siam tutti diventati come un uomo immondo, come panno impuro son le nostre giustizie: siam tutti caduti come foglie, come il vento le nostre iniquità ci han dispersi. | 6 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. | 
| 7 Non c'è chi invochi il tuo nome, chi si alzi a rattenerti: ci hai nascosta la tua faccia, ci hai schiacciati sotto il peso delle nostre iniquità. | 7 Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih. | 
| 8 Ed ora, o Signore, tu sei il nostro padre, e noi siamo fango: tu ci hai fatti, noi tutti siamo opera delle tue mani. | 8 Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj – ta svi smo mi narod tvoj! | 
| 9 Non t'irritare di più, o Signore, non voler più ricordarti delle nostre iniquità: ecco, guarda: noi tutti siamo tuo popolo. | 9 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. | 
| 10 La città del tuo santuario è divenuta deserta, Sion è diventata un deserto, Gerusalemme è desolata. | 10 Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. | 
| 11 La casa della nostra santità e della nostra gloria dove ti cantarono inni i nostri padri è divenuta preda delle fiamme, le nostre cose più care sono andate in rovina. | 11 Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet’ i ponižavati nas odveć žestoko?« | 
| 12 E davanti a tali cose ti conterrai, o Signore? starai in silenzio e ci affliggerai senza misura! | 
 ITALIANO
 ITALIANO ENGLISH
 ENGLISH ESPANOL
 ESPANOL FRANCAIS
 FRANCAIS LATINO
 LATINO PORTUGUES
 PORTUGUES DEUTSCH
 DEUTSCH MAGYAR
 MAGYAR Ελληνική
 Ελληνική לשון עברית
 לשון עברית عَرَبيْ
 عَرَبيْ