SCRUTATIO

Martedi, 15 settembre 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Ezechiele 31


font
Sacra Bibbia GarofaloBiblija Hrvatski
1 Nell’undecimo anno, il primo giorno del terzo mese, mi fu rivolta la parola di Jahvè:1 Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina:
2 «Figlio dell’uomo, di’ al Faraone, re d’Egitto, e a tutta la sua gente: “A chi credi d’esser simile in grandezza?2 »Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: ‘Na koga naličiš veličinom svojom?
3 Ecco l’Assiria come un cedro del Libano, dai rami magnifici, dalla folta ombra e dall’altezza superba: tra le nubi rimaneva la sua cima.3 Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim,
lijepih grana, gusta lišća i debla visoka:
vrh mu do oblaka seže.
4 Le acque lo fecero crescere e l’abisso operò il suo sviluppo, facendo scorrere i suoi fiumi intorno al terreno dov’esso era piantato, mentre spingeva i suoi canali a tutti gli alberi della campagna.4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan;
rijekama mu svojim nasad oblijevaše,
rukave svoje slaše k svem drveću poljskom.
5 Era divenuto, perciò, il più alto fra tutti gli alberi della campagna: i suoi rami si erano moltiplicati e le sue fronde allungate per l’abbondanza delle acque, durante il suo sviluppo.5 I zato rastom on nadvisi
sve poljsko drveće.
Grane mu se namnožiše,
hvoje mu se razgranaše
od obilne vode što mu dotjecaše;
6 Tra i suoi rami fecero il nido tutti gli uccelli del cielo e sotto le sue fronde partorirono tutte le bestie selvatiche; alla sua ombra abitarono tutte le grandi nazioni.6 ptice mu nebeske na granama
gnijezda savijahu.
Ispod hvoja njegovih
legoše se divlje zvijeri.
A u hladu njegovu
svi veliki narodi sjeđahu.
7 Era splendido nella sua grandezza, per l’estensione dei rami, perché la sua radice era presso acque abbondanti.7 Lijep on bijaše veličinom
i širinom svojih grana;
do dubokih voda žilje mu sezaše!
8 I cedri non lo uguagliavano nel giardino di Dio, i cipressi non reggevano al paragone con i suoi rami e i platani non erano come le sue fronde: nessun albero, nel giardino di Dio, eguagliava la sua magnificenza.8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem,
ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim,
a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu!
Nijedno stablo u vrtu Božjem
ne bješe mu po ljepoti ravno.
9 Lo avevo formato maestoso per il numero dei suoi rami: lo invidiavano, perciò, tutti gli alberi dell’Eden che erano nel giardino di Dio”».9 Ukrasih ga mnoštvom grana,
i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.’
10 Perciò così dice il Signore Jahvè: «Poiché era cresciuto in altezza, aveva posto la cima tra le nubi e il suo cuore era inorgoglito per la propria grandezza,10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,
11 io lo misi nelle mani di un condottiero di popoli; lo rigettai per i suoi misfatti.11 predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga.
12 Degli stranieri, i più violenti tra i popoli lo abbatterono, lo gettarono sui monti; i suoi rami caddero per tutte le valli e le sue fronde si spezzarono in tutte le gole del paese; tutti i popoli della terra si allontanarono dalla sua ombra e lo abbandonarono.12 Tuđinci, najokrutniji od narodâ, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!
13 Sui suoi resti si posano tutti gli uccelli del cielo e sulle sue fronde passano tutte le bestie selvatiche,13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe!
Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!
14 perché nessun albero, fecondato dalle acque, cresca in altezza e spinga la cima tra le nubi, né confidi in sé, per la propria altezza, nessun albero che prende alimento dalle acque; perché tutti sono destinati alla morte, nella regione sotterranea, tra i figli dell’uomo, tra coloro che discendono nella fossa».14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!’
15 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U dan kad on siđe u podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši!
16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.
17 I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni.
18 Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo’ – riječ je Jahve Gospoda.«