Ezechiele 31
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Sacra Bibbia Garofalo | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Nell’undecimo anno, il primo giorno del terzo mese, mi fu rivolta la parola di Jahvè: | 1 Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: |
| 2 «Figlio dell’uomo, di’ al Faraone, re d’Egitto, e a tutta la sua gente: “A chi credi d’esser simile in grandezza? | 2 »Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: ‘Na koga naličiš veličinom svojom? |
| 3 Ecco l’Assiria come un cedro del Libano, dai rami magnifici, dalla folta ombra e dall’altezza superba: tra le nubi rimaneva la sua cima. | 3 Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. |
| 4 Le acque lo fecero crescere e l’abisso operò il suo sviluppo, facendo scorrere i suoi fiumi intorno al terreno dov’esso era piantato, mentre spingeva i suoi canali a tutti gli alberi della campagna. | 4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveću poljskom. |
| 5 Era divenuto, perciò, il più alto fra tutti gli alberi della campagna: i suoi rami si erano moltiplicati e le sue fronde allungate per l’abbondanza delle acque, durante il suo sviluppo. | 5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; |
| 6 Tra i suoi rami fecero il nido tutti gli uccelli del cielo e sotto le sue fronde partorirono tutte le bestie selvatiche; alla sua ombra abitarono tutte le grandi nazioni. | 6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu. |
| 7 Era splendido nella sua grandezza, per l’estensione dei rami, perché la sua radice era presso acque abbondanti. | 7 Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! |
| 8 I cedri non lo uguagliavano nel giardino di Dio, i cipressi non reggevano al paragone con i suoi rami e i platani non erano come le sue fronde: nessun albero, nel giardino di Dio, eguagliava la sua magnificenza. | 8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. |
| 9 Lo avevo formato maestoso per il numero dei suoi rami: lo invidiavano, perciò, tutti gli alberi dell’Eden che erano nel giardino di Dio”». | 9 Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.’ |
| 10 Perciò così dice il Signore Jahvè: «Poiché era cresciuto in altezza, aveva posto la cima tra le nubi e il suo cuore era inorgoglito per la propria grandezza, | 10 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, |
| 11 io lo misi nelle mani di un condottiero di popoli; lo rigettai per i suoi misfatti. | 11 predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. |
| 12 Degli stranieri, i più violenti tra i popoli lo abbatterono, lo gettarono sui monti; i suoi rami caddero per tutte le valli e le sue fronde si spezzarono in tutte le gole del paese; tutti i popoli della terra si allontanarono dalla sua ombra e lo abbandonarono. | 12 Tuđinci, najokrutniji od narodâ, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! |
| 13 Sui suoi resti si posano tutti gli uccelli del cielo e sulle sue fronde passano tutte le bestie selvatiche, | 13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! |
| 14 perché nessun albero, fecondato dalle acque, cresca in altezza e spinga la cima tra le nubi, né confidi in sé, per la propria altezza, nessun albero che prende alimento dalle acque; perché tutti sono destinati alla morte, nella regione sotterranea, tra i figli dell’uomo, tra coloro che discendono nella fossa». | 14 Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!’ |
| 15 Ovako govori Jahve Gospod: ‘U dan kad on siđe u podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši! | |
| 16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. | |
| 17 I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni. | |
| 18 Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo’ – riječ je Jahve Gospoda.« |