Ijob 21

Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).

Torna indietro

Einheitsübersetzung Hrvatska Biblija
1 Da antwortete Ijob und sprach:1 Job progovori i reče:
2 Hört, hört doch auf mein Wort,
das wäre mir schon Trost von euch.
2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći,
utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Ertragt mich, sodass ich reden kann.
Habe ich geredet, dann könnt ihr spotten.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem,
kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Richt ich an Menschen meine Klage,
hab ich nicht Grund zur Ungeduld?
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu?
Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Wendet euch mir zu und erstarrt
und legt die Hand auf den Mund!
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’,
rukom ćete svoja zakloniti usta;
6 Denk ich daran, bin ich erschreckt
und Schauder packt meinen Leib.
6 pomislim li na to, prestravim se i sâm
i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Warum bleiben Frevler am Leben,
werden alt und stark an Kraft?
7 Zašto na životu ostaju zlikovci
i, što su stariji, moćniji bivaju?
8 Ihre Nachkommen stehen fest vor ihnen,
ihre Sprösslinge vor ihren Augen.
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje
a izdanci im se množe pred očima.
9 Ihre Häuser sind in Frieden, ohne Schreck,
die Rute Gottes trifft sie nicht.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori
i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Ihr Stier bespringt und fehlt nicht,
die Kühe kalben und verwerfen nicht.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano,
krave im se tele i ne jalove se.
11 Wie Schafe treiben sie ihre Kinder aus,
ihre Kleinen tanzen und springen.
11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću,
veselo igraju njihovi sinovi.
12 Sie singen zu Pauke und Harfe,
erfreuen sich am Klang der Flöte,
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve
i vesele se uz zvukove svirale.
13 verbrauchen ihre Tage im Glück
und fahren voll Ruhe ins Totenreich.
13 Dane svoje završavaju u sreći,
u podzemlje oni silaze spokojno.
14 Und doch sagten sie zu Gott: Weiche von uns!
Deine Wege wollen wir nicht kennen.
14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas,
ne želimo znati za tvoje putove!
15 Was ist der Allmächtige, dass wir ihm dienen,
was nützt es uns, wenn wir ihn angehen?
15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo
i kakva nam korist da ga zazivamo?’
16 Doch in ihrer Hand liegt nicht das Glück;
der Frevler Denkart ist mir fern.
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu,
makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Wie oft erlischt der Frevler Lampe,
kommt Unheil über sie,
teilt er Verderben zu in seinem Zorn?
17 Zar se lûč opakog kada ugasila?
Zar se na njega oborila nesreća?
Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Wie oft werden sie wie Stroh vor dem Wind,
wie Spreu, die der Sturm entführt?
18 Zar je kao slama na vjetru postao,
kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 Nicht dessen Kindern spare Gott sein Unheil auf,
ihm selbst vergelte er, sodass er es spürt.
19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci?
Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
20 Mit eigenen Augen soll er sein Unglück schauen,
vom Grimm des Allmächtigen soll er trinken.
20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi,
neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 Denn was kümmert ihn sein Haus, wenn er dahin ist,
wenn abgeschnitten seiner Monde Z
21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari
kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
22 Darf man Gott Erkenntnis lehren,
ihn, der die Erhabenen richtet?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti,
njega koji sudi najvišim bićima?
23 Der eine stirbt in vollem Glück,
ist ganz in Frieden, sorgenfrei.
23 Jedan umire u punom blagostanju,
bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 Seine Schenkel sind voll von Fett,
getränkt mit Mark sind seine Knochen.
24 bokova od pretiline otežalih
i kostiju sočne moždine prepunih.
25 Der andere stirbt mit bitterer Seele
und hat kein Glück genossen.
25 A drugi umire s gorčinom u duši,
nikad nikakve ne okusivši sreće.
26 Zusammen liegen sie im Staub
und Gewürm deckt beide zu.
26 Obojica leže zajedno u prahu,
crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 Ja, euer Denken kenn ich wohl,
die Ränke, die ihr sinnt gegen mich.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere,
kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Ihr sagt: Wo ist das Haus des Edlen
und wo das Zelt, in dem Frevler wohnen?
28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva,
šator u kojem stanovahu opaki?’
29 Habt ihr nie die fahrenden Leute befragt
und ihre Zeichen genau beachtet?
29 Niste li na cesti putnike pitali,
zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
30 Dass am Unglückstag der Böse verschont wird,
weggebracht am Tag des Zorns.
30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen
i u dan Božje jarosti veseo je.’
31 Wer hält ihm seinen Lebenswandel vor,
was er getan hat, wer vergilt es ihm?
31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’
i tko će mu vratit’ što je počinio?
32 Er aber wird zur Gruft geleitet,
bei seinem Grab hält man die Wacht.
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu,
na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Ein Labsal sind für ihn die Schollen des Schachts,
hinter ihm her zieht alle Welt,
vor ihm die Menge ohne Zahl.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini
dok za njime ide čitavo pučanstvo.
34 Wie wollt ihr mich mit Nichtigem trösten?
Eure Antworten bleiben Betrug.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne!
Kakva su prijevara vaši odgovori!«