1 Or i pubblicani ed i peccatori si accostavano a lui per udirlo, se ne sussurravano. | 1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. |
2 I Farisei e gli Scribi col dire: Costui accoglie i peccatori e mangia con essi. | 2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« |
3 Ed egli prese a dir loro questa parabola: | 3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: |
4 Chi di voi se ha cento pecore, e ne perde una, non lascia le altre novantanove nel deserto e non va dietro a quella perduta finché non la ritrovi? | 4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? |
5 E come l'ha trovata, se la mette tutto allegro sulle spalle; | 5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan |
6 e giunto a casa, chiama gii amici e vicini e dice loro: Rallegratevi meco perchè ho ritrovato la mia pecorella smarrita. | 6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ |
7 Così vi dico, si farà più festa in cielo per un peccatore pentito, che per novantanove giusti i quali non han bisogno di penitenza. | 7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« |
8 O qual donna, se ha dieci dramme e ne perde una, non accende la lucerna e non spazza la casa, e non cerca attentamente finché l'abbia trovata? | 8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? |
9 E, trovatala, chiama le amiche e le vicine, dicendo: Rallegratevi meco, chè ho trovato la dramma perduta. | 9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ |
10 Così, vi dico, si fa festa dinanzi agli Angeli di Dio per un peccatore pentito. | 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« |
11 E aggiunse: Un uomo aveva due figlioli, | 11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. |
12 e il minore disse al padre: Padre, dammi la parte dei beni che mi spetta. E divise tra loro il patrimonio. | 12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. |
13 Dopo alcuni giorni, messa insieme ogni cosa, il figlio minore se ne andò in lontano paese, e là scialacquò il suo, vivendo dissolutamente. | 13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« |
14 E come ebbe dato fondo ad ogni cosa, infierì in quel paese una grande carestia ed egli cominciò a sentire la miseria. | 14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. |
15 E andò a mettersi con uno degli abitanti del paese, che lo mandò nei suoi campi a badare ai porci. | 15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. |
16 E bramava d'empire il ventre colle ghiande che mangiavano i porci, ma nessuno gliene dava. | 16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« |
17 Allora rientrato in sè disse: Quanti garzoni in casa di mio padre han pane in abbondanza, mentre io qui muoio di fame! | 17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! |
18 M'alzerò, e andrò da mio padre, e gli dirò: Padre, ho peccato contro il cielo e contro di te, | 18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! |
19 non son più degno d'esser chiamato tuo figlio; trattami come uno dei tuoi garzoni. | 19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« |
20 E, alzatosi, andò da suo padre. E, mentre egli era ancora lontano, suo padre lo scorse e mosso a pietà, gli corse incontro e gli si gettò al collo e lo baciò. | 20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. |
21 É il figlio gli disse: Padre, ho peccato contro il cielo e contro di te; non son più degno di essere chiamato tuo figlio. | 21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ |
22 Ma il padre disse ai suoi servi: Presto, portate qua la veste più bella, rivestitelo e mettotegli al dito l'anello ed ai piedi i calzari; | 22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! |
23 menate il vitello grasso e ammazzatelo; e si mangi e si banchetti, | 23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo |
24 perchè questo mio figlio era morto ed è risuscitato; era perduto ed è stato ritrovato. Così cominciarono a far grande festa. | 24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.« |
25 Or il figlio maggiore era in campagna, e nel ritorno, avvicinandosi a casa, sentì musiche e danze, | 25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru |
26 e chiamò uno dei servi e gli domandò che volessero dire quelle cose. | 26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. |
27 Ed egli rispose: E' tornato tuo fratello; e tuo padre ha ammazzato il vitello grasso, perchè lo ha riavuto sano. | 27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ |
28 Allora costui montò in collera e non voleva entrare. Onde suo padre uscì fuori e si mise a pregarlo. | 28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. |
29 Ma rispose al padre suo: Ecco, da tanti anni io ti servo, e non ho mai trasgredito un tuo comando, eppure non mi hai dato neppure un capretto da godermelo cogli amici; | 29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. |
30 ma appena è arrivato questo tuo figlio che ha divorato tutto il suo colle meretrici, hai per lui ammazzato il vitello grasso. | 30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ |
31 E il padre a lui: Figlio, tu stai sempre con me e tutto il mio è tuo; | 31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. |
32 ma era giusto banchettare e far festa, perchè questo tuo fratello era morto ed è risuscitato, era perduto ed è stato ritrovato. | 32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« |