Ecclesiasticus 47

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Post hæc surrexit Nathan, propheta in diebus David.	1 Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.
2 Et quasi adeps separatus a carne, sic David a filiis Israël.	2 Kao što se pretilina odvaja za pričesnicu, tako bî David odabran od sinova Izraelovih.
3 Cum leonibus lusit quasi cum agnis, et in ursis similiter fecit sicut in agnis ovium, in juventute sua.	3 Igraše se s lavom kao s jarićima i s medvjedima kao s janjcima;
4 Numquid non occidit gigantem, et abstulit opprobrium de gente ?	4 zar nije još kao dječak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praćke bacio kamen i slomio oholost Golijata?
5 In tollendo manum, saxo fundæ dejecit exsultationem Goliæ :	5 Jer i on prizva Boga svevišnjega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vješta bojevima i podigne jakost narodu svome.
6 nam invocavit Dominum omnipotentem, et dedit in dextera ejus tollere hominem fortem in bello, et exaltare cornu gentis suæ.	6 Zato mu je dana slava od deset tisuća, i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda, i ponudiše mu krunu slavnu,
7 Sic in decem millibus glorificavit eum : et laudavit eum in benedictionibus Domini, in offerendo illi coronam gloriæ :	7 jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana.
8 contrivit enim inimicos undique, et extirpavit Philisthiim contrarios usque in hodiernum diem : contrivit cornu ipsorum usque in æternum.	8 U svakome svom djelu slavio je Svetog svevišnjeg riječima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.
9 In omni opere dedit confessionem Sancto, et Excelso in verbo gloriæ.	9 Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu.
10 De omni corde suo laudavit Dominum : et dilexit Deum, qui fecit illum, et dedit illi contra inimicos potentiam :	10 Blagdanima je sjajnost dodao i savršeno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Svetište je odzvanjalo već od zore.
11 et stare fecit cantores contra altare, et in sono eorum dulces fecit modos.	11 Zato mu Gospod grijehe oprosti i podiže dovijeka silu njegovu i dade mu savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.
12 Et dedit in celebrationibus decus, et ornavit tempora usque ad consummationem vitæ, ut laudarent nomen sanctum Domini, et amplificarent mane Dei sanctitatem.	12 Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio.
13 Dominus purgavit peccata ipsius, et exaltavit in æternum cornu ejus : et dedit illi testamentum regni, et sedem gloriæ in Israël.	13 Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati dom imenu njegovu i podići vječno svetište.
14 Post ipsum surrexit filius sensatus, et propter illum dejecit omnem potentiam inimicorum.	14 Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke!
15 Salomon imperavit in diebus pacis, cui subjecit Deus omnes hostes, ut conderet domum in nomine suo, et pararet sanctitatem in sempiternum. Quemadmodum eruditus es in juventute tua,	15 Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.
16 et impletus es, quasi flumen, sapientia, et terram retexit anima tua.	16 Ime ti se pročulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.
17 Et replesti in comparationibus ænigmata : ad insulas longe divulgatum est nomen tuum, et dilectus es in pace tua.	17 Začudio si svijet pjesmama svojim, pričama, poslovicama i odgovorima.
18 In cantilenis, et proverbiis, et comparationibus, et interpretationibus, miratæ sunt terræ :	18 U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namnožio srebra kao olova.
19 et in nomine Domini Dei, cui est cognomen Deus Israël.	19 A slabine si svoje potom priklonio ženama i postao rob svoga tijela.
20 Collegisti quasi auricalcum aurum, et ut plumbum complesti argentum :	20 Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.
21 et inclinasti femora tua mulieribus : potestatem habuisti in corpore tuo.	21 Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izađe pobunjena vlast.
22 Dedisti maculam in gloria tua, et profanasti semen tuum, inducere iracundiam ad liberos tuos, et incitari stultitiam tuam :	22 Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio riječi svoje: izabranika svoga nije lišio potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, već je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega.
23 ut faceres imperium bipartitum, et ex Ephraim imperare imperium durum.	23 I počinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostavivši jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od čitava naroda, čovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.
24 Deus autem non derelinquet misericordiam suam : et non corrumpet, nec delebit opera sua, neque perdet a stirpe nepotes electi sui, et semen ejus qui diligit Dominum non corrumpet.	24 A zatim dođe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zloće. Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše te ih otjeraše iz zemlje njihove.
25 Dedit autem reliquum Jacob, et David de ipsa stirpe.	25 Jer okušavahu svaku vrstu opačine, sve dok ih osveta ne snađe.
26 Et finem habuit Salomon cum patribus suis.
27 Et dereliquit post se de semine suo, gentis stultitiam,
28 et imminutum a prudentia, Roboam, qui avertit gentem consilio suo :
29 et Jeroboam filium Nabat, qui peccare fecit Israël, et dedit viam peccandi Ephraim : et plurima redundaverunt peccata ipsorum.
30 Valde averterunt illos a terra sua.
31 Et quæsivit omnes nequitias, usque dum perveniret ad illos defensio, et ab omnibus peccatis liberavit eos.