Sapientia 8

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Attingit ergo a fine usque ad finem fortiter et disponit omnia suaviter.	1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
2 Hanc amavi et exquisivi a iuventute mea et quaesivi sponsam mihi eam assumere et amator factus sum formae illius.	2 Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.
3 Generositatem suam glorificat contuberniumhabens Dei, sed et omnium Dominus dilexit illam.	3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.
4 Doctrix enim est disciplinae Dei et electrix operum illius.	4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.
5 Et, si divitiae sunt desiderabilis possessio in vita, quid sapientia locupletius, quae operatur omnia?	5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
6 Si autem sensus operatur, quis horum, quae sunt, magis quam illa est artifex?	6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
7 Et, si iustitiam quis diligit, labores huius sunt virtutes: sobrietatem enim et prudentiam docet, iustitiam et fortitudinem, quibus utilius nihil est in vita hominibus.	7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
8 Et, si multam peritiam desiderat quis, scit praeterita et futura conicit, novit versutias sermonum et solutiones aenigmatum, signa et monstra scit, antequam fiant, et eventus momentorum et temporum.	8 Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
9 Proposui ergo hanc adducere mihi ad convivendum, sciens quoniam erit mihi consiliaria bonorum et consolatio sollicitudinum et taedii.	9 Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi.
10 Habebo propter hanc claritatem ad turbas et honorem apud seniores iuvenis;	10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima.
11 acutus inveniar in iudicio et in conspectu potentium admirabilis ero.	11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.
12 Tacentem me sustinebunt et loquentem me respicient et, sermocinante me plura, manus ori suo imponent.	12 Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.
13 Habebo per hanc immortalitatem et memoriam aeternam his, qui post me futuri sunt, relinquam.	13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
14 Disponam populos, et nationes mihi erunt subditae;	14 Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni.
15 timebunt me audientes reges horrendi, in multitudine videbor bonus et in bello fortis.	15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
16 Intrans in domum meam, conquiescam cum illa; non enim habet amaritudinem conversatio illius nec taedium convictus illius, sed laetitiam et gaudium.	16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
17 Haec cogitans apud me et commemorans in corde meo quoniam immortalitas est in cognatione sapientiae,	17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
18 et in amicitia illius delectatio bona, et in laboribus manuum illius divitiae sine defectione, et in certamine loquelae illius sapientia, et praeclaritas in communicatione sermonum ipsius, circuibam quaerens, ut mihi illam assumerem.	18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.
19 Puer autem eram ingeniosus et sortitus sum animam bonam;	19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,
20 quin potius, cum essem bonus, veni in corpus incoinquinatum.	20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.
21 Et, ut scivi quoniam aliter non possem esse continens, nisi Deus det, C et hoc ipsum erat sapientiae scire, cuius esset hoc donum C adii Dominum et deprecatus sum illum et dixi ex toto corde meo:	21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: