Secondo libro di Samuele 22
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Sacra Bibbia Garofalo | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 David disse a Jahvè le parole di questo cantico dopo che Jahvè lo aveva liberato dalla mano dei suoi nemici e dalla mano di Saul. | 1 David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. |
| 2 Disse dunque: «O Jahvè, mia roccia, mia fortezza! | 2 Pjevao je: »Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; |
| 3 Dio mio, mia rupe: mi rifugio in lui! Mio scudo e mio potente salvatore! Mia cittadella e mio scampo dall’oppressione! | 3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. |
| 4 Se io grido: “Lode a Jahvè!” sono salvo dai miei nemici. | 4 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. |
| 5 Mi circondarono flutti di morte, mi avevano colto torrenti di Belial, | 5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, |
| 6 lacci dello Sheol mi avevano avvolto, ero incappato nelle reti della morte. | 6 užad podzemlja sputaše me, smrtonosne zamke padoše na me: |
| 7 Nella mia angoscia ho gridato: “Jahvè!” ho chiesto aiuto al mio Dio. Egli udì dal suo tempio la mia voce, il mio appello giunse al suo cospetto. | 7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. |
| 8 La terra ebbe un moto, un sussulto: le basi del cielo tremarono, vacillarono, perché era adirato. | 8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. |
| 9 Fumo gli stava tra le narici; fuoco divoratore dalla sua bocca; carboni ardenti uscivano da lui. | 9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. |
| 10 Abbassò i cieli e discese: un nembo era sotto i suoi piedi. | 10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. |
| 11 Montò sopra un Cherubino e volò, si alzò a volo sulle ali dei venti. | 11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. |
| 12 Si avvolse in un velo di tenebre; come una tenda lo circondava, grande abbondanza di acque, un ammasso di nubi. | 12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, |
| 13 Per il fulgore che irradiava, fiammeggiarono grandine e carboni ardenti. | 13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. |
| 14 Tuonò dai cieli Jahvè, l’Altissimo emise il grido. | 14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. |
| 15 Scagliò saette dovunque, con violenza folgorò campi. | 15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. |
| 16 Si videro i fondi del mare, furono messi a nudo i sostegni del mondo al grido minaccioso di Jahvè, all’alito che usciva dalle sue narici. | 16 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. |
| 17 Tese la mano dall’alto, mi prese, mi trasse da flutti infiniti; | 17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. |
| 18 mi strappò al mio potente nemico a chi mi odiava, più gagliardo di me. | 18 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. |
| 19 Mi affrontarono in giorno a me fuzesto, ma Jahvè mi fu di sostegno. | 19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, |
| 20 Mi ha tratto in un luogo più aperto, mi ha liberato perché mi vuole bene. | 20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. |
| 21 Jahvè ha ricambiato la mia giustizia; mi ha premiato perché erano pure le mie mani; | 21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, |
| 22 perché avevo custodito le sue vie né avevo agito male con il mio Dio. | 22 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. |
| 23 Perché ho innanzi a me tutti i suoi giudizi e non respingo da me i suoi decreti. | 23 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, |
| 24 Con lui tenni una condotta perfetta, mi guardai dal commettere iniquità. | 24 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. |
| 25 Jahvè ha premiato la mia giustizia, la mia innocenza davanti ai suoi occhi. | 25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. |
| 26 Con il pio ti comporti da pio, con l’uomo retto tu pure sei retto. | 26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. |
| 27 Con chi è duro ti mostri duro, con il perverso usi raggiri. | 27 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, |
| 28 Poiché tu salvi la gente umile ma fulmini i tuoi occhi sui superbi. | 28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole. |
| 29 Sì, sei tu la mia lampada, o Jahvè, il mio Dio che illumina le mie tenebre. | 29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: |
| 30 Sì, con te io distruggo barriere, con il mio Dio supero ogni muro. | 30 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. |
| 31 Dio... è perfetto il suo agire! La parola di Jahvè è sicura! Egli è scudo per chi si rifugia in lui! | 31 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. On je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu. |
| 32 Infatti chi è Dio all’infuori di Jahvè? Chi è una rupe fuorché il nostro Dio? | 32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? |
| 33 Egli è il Dio che mi veste di forza; che rende sicuro il mio sentiero; | 33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. |
| 34 che fa i miei piedi come quelli dei cervi e mi regge sopra le alture; | 34 Noge mi dade brze k’o u košute i postavi me na visine sigurne, |
| 35 che addestra le mie mani alla battaglia, le mie braccia a tendere l’arco di bronzo. | 35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da lûk mjedeni napinju. |
| 36 Mi hai dato il tuo scudo salvatore, la tua targa mi copriva. | 36 Daješ mi štit svoj koji spašava, tvoja me brižljivost uzvisi. |
| 37 Allargavi il sentiero ai miei passi, i miei piedi non hanno vacillato. | 37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. |
| 38 Inseguivo i nemici, li disperdevo, non ritornavo prima di averli finiti. | 38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. |
| 39 Li spezzai, non si levano più; sono prostrati sotto i miei piedi! | 39 Obaram ih, nè mogû se dići, padaju, pod nogama mi leže. |
| 40 Mi cingevi di forza alla battaglia, curvavi gli avversari sotto di me. | 40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. |
| 41 I nemici... a me volgevi il loro dorso! Così chi mi odiava, e io li annientavo! | 41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. |
| 42 Gridavano ma nessuno li udiva: a Jahvè, ma egli non rispondeva. | 42 Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi – ne odaziva se. |
| 43 Li frantumavo come polvere del suolo, li pestavo come il fango dei vicoli. | 43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k’o blato na putu. |
| 44 Mi hai scampato dagli assalti dei popoli, mi hai messo a capo di nazioni, popoli ignoti mi servono. | 44 Ti me izbavî od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. |
| 45 I figli dello straniero mi supplicano, obbediscono al minimo cenno; | 45 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju, |
| 46 i figli dello straniero sono scoraggiati, se ne escono dai loro ripari. | 46 sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć’ iz svojih utvrda. |
| 47 Per la vita di Jahvè: Benedetta la mia rupe! Si esalti il Dio della mia salvezza! | 47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! |
| 48 Il Dio che mi accorda vendetta, che a me sottomette i popoli, | 48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. |
| 49 che mi sottrae ai miei nemici, mi innalza sugli avversari e mi scampa dall’uomo violento! | 49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spašavaš. |
| 50 Per questo ti lodo, o Jahvè, fra le genti celebro il tuo nome: | 50 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome imenu: |
| 51 lui dà grandi vittorie al suo re e largisce favori al suo unto, a David e alla sua stirpe, per sempre». | 51 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.« |