Primo libro dei Re 17
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Sacra Bibbia Garofalo | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Allora Elia il Teshbita da Tishbe in Galaad disse ad Akhab: «Per la vita di Jahvè, Dio di Israele, davanti al quale sto: in questi anni non cadrà né rugiada né pioggia, se non quando lo dirò io». | 1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: »Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.« |
| 2 Quindi gli “fu rivolta la parola di Jahvè: | 2 Upućena mu je riječ Jahvina ovako: |
| 3 «Parti di qui, dirigiti verso oriente e sta’ nascosto presso il torrente Charit che è prima del Giordano. | 3 »Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. |
| 4 Berrai dal torrente; io stesso ho disposto che i corvi ti procurino ivi il nutrimento». | 4 Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.« |
| 5 Quegli partì e agì secondo la parola di Jahvè; andò a stabilirsi presso il torrente Charit che è prima del Giordano. | 5 Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. |
| 6 I corvi gli portavano pane al mattino e carne alla sera; egli poi beveva dal torrente. | 6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. |
| 7 Trascorso un periodo di tempo, il torrente si asciugò, poiché non era piovuto sulla regione. | 7 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. |
| 8 Allora gli fu rivolta la parola di Jahvè: | 8 Tada Iliji dođe riječ Jahvina: |
| 9 «Orsù, va’ a Zarepta di Sidone e abita là, poiché là ho ordinato a una vedova di mantenerti». | 9 »Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.« |
| 10 Quegli si mise in viaggio e andò a Zarepta. Giunto alla porta della città, ecco una vedova che raccoglieva legna. «Prendimi» le disse «un po’ di acqua con la brocca, perché voglio bere». | 10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva. On joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« |
| 11 Mentre quella andava a prenderla, le gridò: «Portami anche un boccone di pane». | 11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« |
| 12 Quella rispose: «Per la vita di Jahvè tuo Dio: non ho nulla di cotto, eccetto una manciata di farina nella giara e un po’ di olio nell’orcio. Ecco, sto raccattando due legni, poi me ne andrò e la preparerò per me e per mio figlio; la mangeremo e dopo moriremo». | 12 Ona odgovori: »Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.« |
| 13 Elia le disse: «Non temere; ma va’ pure e fa’ come hai detto. Prima però preparami con essa un panino e portamelo; da ultimo ne farai uno per te e tuo figlio. | 13 Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. |
| 14 Così infatti dice Jahvè, Dio di Israele: “La giara della farina non si consumerà e l’orcio dell’olio non rimarrà vuoto, finché Jahvè non farà piovere sulla terra!”». | 14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.’« |
| 15 Essa se ne andò ed eseguì il comando di Elia. Per parecchio tempo mangiarono la donna, lui e il figlio di lei. | 15 Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. |
| 16 Secondo la parola che Jahvè aveva proferito per mezzo di Elia, il vaso della farina non si consumò e l’orcio dell’olio non rimase mai vuoto. | 16 Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. |
| 17 Ora, dopo questi fatti, si ammalò il figlio della padrona di casa. La sua malattia divenne così grave che quegli rimase senza respiro. | 17 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. |
| 18 Allora essa disse a Elia: «Che c’è tra me e te, o uomo di Dio? Sei forse venuto nella mia casa per rievocarmi il mio peccato e uccidermi il figlio?» | 18 Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?« |
| 19 Le rispose: «Dammi tuo figlio!» Lo prese dal suo seno; lo portò nella camera superiore, dove lui abitava, e lo coricò sul suo letto. | 19 On joj reče: »Daj mi svoga sina« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. |
| 20 Poi così invocò Jahvè: «Jahvè mio Dio, hai proprio voluto fare del male anche alla vedova, di cui sono ospite, facendole morire il figlio?» | 20 Tada zavapi Jahvi i reče: »Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?« |
| 21 Quindi si distese sul fanciullo per tre. volte e invocò Jahvè dicendo: «Signore mio Dio, ritorni l’anima del fanciullo in lui»: | 21 Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: »Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« |
| 22 Jahvè ascoltò la voce di Elia; l’anima del fanciullo ritornò in lui ed egli riprese a vivere. | 22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. |
| 23 Elia prese il fanciullo, lo fece discendere dalla camera superiore alla casa e lo consegnò alla madre, dicendo: «Guarda: tuo figlio è vivo». | 23 Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi. I reče Ilija: »Evo, tvoj sin živi!« |
| 24 La donna disse a Elia: «Ora so veramente che tu sei un uomo di Dio e che la parola di Jahvè sulla tua bocca è verità». | 24 Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!« |