Proverbia 14

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Sapiens mulier ædificat domum suam ; insipiens exstructam quoque manibus destruet.	1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 Ambulans recto itinere, et timens Deum, despicitur ab eo qui infami graditur via.	2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 In ore stulti virga superbiæ ; labia autem sapientium custodiunt eos.	3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 Ubi non sunt boves, præsepe vacuum est ; ubi autem plurimæ segetes, ibi manifesta est fortitudo bovis.	4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 Testis fidelis non mentitur ; profert autem mendacium dolosus testis.	5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 Quærit derisor sapientiam, et non invenit ; doctrina prudentium facilis.	6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 Vade contra virum stultum, et nescit labia prudentiæ.	7 Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 Sapientia callidi est intelligere viam suam, et imprudentia stultorum errans.	8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 Stultus illudet peccatum, et inter justos morabitur gratia.	9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 Cor quod novit amaritudinem animæ suæ, in gaudio ejus non miscebitur extraneus.	10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 Domus impiorum delebitur : tabernacula vero justorum germinabunt.	11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 Est via quæ videtur homini justa, novissima autem ejus deducunt ad mortem.	12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 Risus dolore miscebitur, et extrema gaudii luctus occupat.	13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 Viis suis replebitur stultus, et super eum erit vir bonus.	14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 Innocens credit omni verbo ; astutus considerat gressus suos. Filio doloso nihil erit boni ; servo autem sapienti prosperi erunt actus, et dirigetur via ejus.	15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 Sapiens timet, et declinat a malo ; stultus transilit, et confidit.	16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 Impatiens operabitur stultitiam, et vir versutus odiosus est.	17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 Possidebunt parvuli stultitiam, et exspectabunt astuti scientiam.	18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 Jacebunt mali ante bonos, et impii ante portas justorum.	19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 Etiam proximo suo pauper odiosus erit : amici vero divitum multi.	20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 Qui despicit proximum suum peccat ; qui autem miseretur pauperis beatus erit. Qui credit in Domino misericordiam diligit.	21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 Errant qui operantur malum ; misericordia et veritas præparant bona.	22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 In omni opere erit abundantia ; ubi autem verba sunt plurima, ibi frequenter egestas.	23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 Corona sapientium divitiæ eorum ; fatuitas stultorum imprudentia.	24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna – njihova ludost.
25 Liberat animas testis fidelis, et profert mendacia versipellis.	25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 In timore Domini fiducia fortitudinis, et filiis ejus erit spes.	26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje, i njegovim je sinovima utočište.
27 Timor Domini fons vitæ, ut declinent a ruina mortis.	27 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 In multitudine populi dignitas regis, et in paucitate plebis ignominia principis.	28 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 Qui patiens est multa gubernatur prudentia ; qui autem impatiens est exaltat stultitiam suam.	29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 Vita carnium sanitas cordis ; putredo ossium invidia.	30 Mirno je srce život tijelu, ljubomor je gnjilež u kostima.
31 Qui calumniatur egentem exprobrat factori ejus ; honorat autem eum qui miseretur pauperis.	31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 In malitia sua expelletur impius : sperat autem justus in morte sua.	32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 In corde prudentis requiescit sapientia, et indoctos quosque erudiet.	33 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 Justitia elevat gentem ; miseros autem facit populos peccatum.	34 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 Acceptus est regi minister intelligens ; iracundiam ejus inutilis sustinebit.	35 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.