Actus Apostolorum 22

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 “ Viri fratres et patres, audi te a me, quam ad vos nunc reddo,rationem ”.	1 »Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.«
2 Cum audissent autem quia Hebraea lingua loquebatur ad illos,magis praestiterunt silentium. Et dixit:	2 Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi:
3 “ Ego sum vir Iudaeus, natus TarsoCiliciae, enutritus autem in ista civitate, secus pedes Gamaliel eruditus iuxtaveritatem paternae legis, aemulator Dei, sicut et vos omnes estis hodie.	3 »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.
4 Quihanc viam persecutus sum usque ad mortem, alligans et tradens in custodias virosac mulieres,	4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,
5 sicut et princeps sacerdotum testimonium mihi reddit et omneconcilium; a quibus et epistulas accipiens ad fratres, Damascum pergebam, utadducerem et eos, qui ibi essent, vinctos in Ierusalem, uti punirentur.	5 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«
6 Factum est autem, eunte me et appropinquante Damasco, circa mediam diem subitode caelo circumfulsit me lux copiosa;	6 »Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
7 et decidi in terram et audivi vocemdicentem mihi: “Saul, Saul, quid me persequeris?”.	7 Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
8 Ego autem respondi: “Quises, Domine?”. Dixitque ad me: “Ego sum Iesus Nazarenus, quem tu persequeris”.	8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’
9 Et, qui mecum erant, lumen quidem viderunt, vocem autem non audierunt eius,qui loquebatur mecum.	9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše.
10 Et dixi: “Quid faciam, Domine?”. Dominus autemdixit ad me: “Surgens vade Damascum, et ibi tibi dicetur de omnibus, quaestatutum est tibi, ut faceres”.	10 Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’
11 Et cum non viderem prae claritate luminisillius, ad manum deductus a comitibus veni Damascum.	11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.«
12 Ananias autem quidam vir religiosus secundum legem, testimonium habens abomnibus habitantibus Iudaeis,	12 »Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih,
13 veniens ad me et astans dixit mihi: “Saulfrater, respice!”. Et ego eadem hora respexi in eum.	13 dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj.
14 At ille dixit: “Deuspatrum nostrorum praeordinavit te, ut cognosceres voluntatem eius et videresIustum et audires vocem ex ore eius,	14 A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih
15 quia eris testis illi ad omnes homineseorum, quae vidisti et audisti.	15 jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo.
16 Et nunc quid moraris? Exsurgens baptizare etablue peccata tua, invocato nomine ipsius”.	16 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’«
17 Factum est autem, revertenti mihi in Ierusalem et oranti in templo fieri mein stupore mentis	17 »Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos
18 et videre illum dicentem mihi: “Festina et exi velociterex Ierusalem, quoniam non recipient testimonium tuum de me”.	18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’
19 Et ego dixi:“Domine, ipsi sciunt quia ego eram concludens in carcerem et caedens persynagogas eos, qui credebant in te;	19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
20 et cum funderetur sanguis Stephani testistui, et ipse astabam et consentiebam et custodiebam vestimenta interficientiumillum”.	20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’
21 Et dixit ad me: “Vade, quoniam ego in nationes longe mittam te””.	21 Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’«
22 Audiebant autem eum usque ad hoc verbum et levaverunt vocem suam dicentes:“ Tolle de terra eiusmodi, non enim fas est eum vivere! ”.	22 Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!«
23 Vociferantibusautem eis et proicientibus vestimenta sua et pulverem iactantibus in aerem,	23 Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,
24 iussit tribunus induci eum in castra dicens flagellis eum interrogari, ut sciretpropter quam causam sic acclamarent ei.	24 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega.
25 Et cum astrinxissent eum loris, dixit astanti centurioni Paulus: “ Sihominem Romanum et indemnatum licet vobis flagellare? ”.	25 Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: »Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?«
26 Quo audito,centurio accedens ad tribunum nuntiavit dicens: “ Quid acturus es? Hic enimhomo Romanus est ”.	26 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: »Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!«
27 Accedens autem tribunus dixit illi: “ Dic mihi, tuRomanus es? ”. At ille dixit: “ Etiam ”.	27 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: »Reci mi, jesi li Rimljanin?« On odvrati: »Da.«
28 Et respondit tribunus: “ Egomulta summa civitatem hanc consecutus sum ”. Et Paulus ait: “ Ego autem etnatus sum ”.	28 Tisućnik dometnu: »Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.« Pavao nato reče: »Ja sam se pak s njim i rodio.«
29 Protinus ergo discesserunt ab illo, qui eum interrogaturierant; tribunus quoque timuit, postquam rescivit quia Romanus esset, et quiaalligasset eum.	29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.
30 Postera autem die, volens scire diligenter qua ex causa accusaretur aIudaeis, solvit eum et iussit principes sacerdotum convenire et omne conciliumet producens Paulum statuit coram illis.	30 Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.