Nehemiae 2

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Factum est autem in mense Nisan, anno vicesimo Artaxerxis regis, dumbiberet, levavi vinum et dedi regi; non enim eram ingratus coram eo.	1 Mjeseca nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan.
2 Dixitquemihi rex: “ Quare vultus tuus tristis est, cum te aegrotum non videam? Nihilest aliud nisi tristitia cordis ”. Et timui valde	2 Tada mi kralj reče: »Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!« Ja se veoma uplaših
3 et dixi regi: “ Rex, inaeternum vive! Quare non maereat vultus meus, quia civitas sepulcrorum patrummeorum deserta est, et portae eius combustae sunt igne? ”.	3 i rekoh kralju: »Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?«
4 Et ait mihi rex:“ Pro qua re postulas? ”. Et oravi Deum caeli	4 Kralj me upita: »Što, dakle, želiš?« Zazvah Boga nebeskoga
5 et dixi ad regem: “ Sividetur regi bonum, et si placet servus tuus ante faciem tuam, ut mittas me inIudaeam ad civitatem sepulcrorum patrum meorum, et aedificabo eam ”.	5 i odgovorih kralju: »Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim.«
6 Dixitque mihi rex, et regina sedebat iuxta eum: “ Usque ad quod tempus erititer tuum, et quando reverteris? ”. Et placuit regi mittere me; et constituiei tempus.	6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: »Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?« Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
7 Et dixi regi: “ Si regi videtur bonum, epistulae dentur mihi adduces regionis trans flumen, ut me transire permittant, donec veniam in Iudaeam;	7 Još rekoh kralju: »Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;
8 et epistulam ad Asaph custodem saltus regis, ut det mihi ligna, ut contignarepossim portas turris domus et muri civitatis et domus, in qua habitabo ”. Etdedit mihi rex, quia manus Dei mei bona super me.	8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti.« I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom.
9 Et veni ad duces regionis trans flumen dedique eis epistulas regis. Miseratautem rex mecum principes militum et equites.	9 I dođoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom časnike i konjanike.
10 Et audierunt SanaballatHoronites et Thobias servus Ammanites et contristati sunt afflictione magna,quod venisset homo, qui quaereret prosperitatem filiorum Israel.	10 Kad to ču Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bî im vrlo mrsko što je došao čovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.
11 Et veni Ierusalem et eram ibi tribus diebus.	11 Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.
12 Et surrexi nocte ego, et viripauci mecum, et non indicavi cuiquam quid Deus meus dedisset in corde meo, utfacerem in Ierusalem; et iumentum non erat mecum, nisi animal cui sedebam.	12 Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao.
13 Etegressus sum per portam Vallis nocte et ad fontem Draconis et portamSterquilinii et considerabam murum Ierusalem dissipatum et portas eiusconsumptas igne.	13 Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.
14 Et transivi ad portam Fontis et ad piscinam Regis, et nonerat locus iumento cui sedebam, ut transiret.	14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao.
15 Et ascendi per torrentem nocteet considerabam murum; et iterum veni ad portam Vallis et reversus sum.	15 Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razglédajući zid, i ponovno sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,
16 Magistratus autem nesciebant quo abissem aut quid ego facerem, sed et Iudaeiset sacerdotibus et optimatibus et magistratibus et reliquis, qui faciebant opus,usque ad id loci nihil indicaveram.	16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugim nadstojnicima.
17 Et dixi eis: “ Vos nostis afflictionem,in qua sumus, quia Ierusalem deserta est, et portae eius consumptae sunt igne;venite et aedificemus murum Ierusalem et non simus ultra opprobrium ”.	17 Tada im rekoh: »Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajde, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu.«
18 Etindicavi eis quod manus Dei mei bona esset super me et verba regis, quae locutusesset mihi, et dixerunt: “ Surgamus et aedificemus! ”. Et confortatae suntmanus eorum in bonum.	18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao. »Ustanimo«, povikaše oni, »i gradimo!« I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo.
19 Audierunt autem Sanaballat Horonites et Thobias servusAmmanites et Gosem Arabs et subsannaverunt nos et despexerunt dixeruntque: “Quae est haec res, quam facitis? Numquid contra regem vos rebellatis? ”.	19 Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: »Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?«
20 Etdedi eis responsum dicens: “ Deus caeli ipse nos facit prosperari, et nosservi eius sumus; surgamus et aedificemus. Vobis autem non est pars et ius etmemoria in Ierusalem ”.	20 Ali im ja odgovorih ovim riječima: »Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.«