Knjiga o Jobu 8

¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:

² »Dokad ćeš jošte govoriti tako,
dokle će ti riječ kao vihor biti?

³ Ta zar može Bog pravo pogaziti,
može li pravdu izvrnut’ Svesilni?

⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše,
preda ih zato bezakonju njinu.

⁵ Al’ ako Boga potražiš iskreno
i od Svesilnog milost ti izmoliš;

⁶ ako li budeš čist i neporočan,
odsad će svagda on nad tobom bdjeti
i obnovit će kuću pravedniku.

⁷ Bit će malena tvoja sreća prošla
prema budućoj što te očekuje.

⁸ No pitaj samo prošle naraštaje,
na mudrost pređa njihovih pripazi.

⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo,
poput sjene su na zemlji nam dani.

¹⁰ Oni će te poučit’ i reći ti,
iz srca će svog izvući besjede:

¹¹ ‘Izvan močvare zar će rogoz nići?
Zar će bez vode trstika narasti?

¹² Zeleni se sva, al’ i nekošena
usahne prije svake druge trave.

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi;
tako propada nada bezbožnika.

¹⁴ Nît je tanana njegovo uzdanje,
a ufanje mu kuća paukova.

¹⁵ Nasloni li se, ona mu se ljulja,
prihvati li se, ona mu se ruši.

¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja,
vrt su mu cio mladice prerasle.

¹⁷ Svojim korijenjem krš je isprepleo
te život crpe iz živa kamena.

¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu,
ono ga niječe: ‘Nikada te ne vidjeh!’

¹⁹ I evo gdje na putu sada trune
dok drugo bilje već niče iz zemlje.

²⁰ Ne, Bog neće odbacit’ neporočne,
niti će rukom poduprijet’ opake.

²¹ Smijeh će ti opet ispuniti usta,
s usana će odjeknuti klicanje.

²² Dušmane će ti odjenut’ sramota
i šatora će nestat’ zlikovačkog.’«