Knjiga o Jobu 28

¹»Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.²Ruda željezna iz zemlje se vadi,
a iz rudače rastaljene bakar.³Ljudi tami postavljaju granice
i kopaju do najvećih dubina
za kamenom u mraku zakopanim.⁴Čeljad iz tuđine rovove dube
do kojih ljudska ne dopire noga,
visi njišuć’ se, daleko od ljudi.⁵Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče
kao od vatre sve je razrovano.⁶Stijene njene safira su skrovišta,
prašina zlatna krije se u njima.⁷Tih putova ne znaju grabljivice,
jastrebovo ih oko ne opaža.⁸Zvijeri divlje njima nisu kročile
niti je kada lav njima prošao.⁹Ali na kamen diže čovjek ruku
te iz korijena prevraća planine.¹⁰U kamenu prokopava prolaze,
oko mu sve dragocjeno opaža.¹¹Žilama vode on tok zaustavlja;
stvari skrivene nosi na vidjelo.¹²Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?¹³Čovjek njezina ne poznaje puta,
u zemlji živih nisu je otkrili.¹⁴Bezdan govori: ‘U meni je nema!’
a more: ‘Ne nalazi se kod mene!’¹⁵Zlatom se čistim kupiti ne može,
ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;¹⁶ne mjeri se ona zlatom ofirskim,
ni oniksom skupim pa ni safirom.¹⁷Sa zlatom, staklom ne poređuje se,
nit’ se daje za sud od suha zlata.¹⁸Čemu spominjat’ prozirac, koralje,
bolje je steći mudrost no biserje.¹⁹Što je prema njoj topaz etiopski?
Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.²⁰Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?²¹Sakrivena je očima svih živih;
ona izmiče pticama nebeskim.²²Propast paklena i Smrt izjavljuju:
‘Za slavu njenu mi smo samo čuli.’²³Jedino je Bog put njen proniknuo,
on jedini znade gdje se nalazi.²⁴Jer pogledom granice zemlje hvata
i opaža sve pod svodom nebeskim.²⁵Kad htjede vjetru odredit’ težinu
i mjerilom svu vodu izmjeriti,²⁶kad je zakone daždu nametnuo
i oblacima gromovnim putove,²⁷tad ju je vidio te izmjerio,
učvrstio i do dna ispitao.²⁸A potom je rekao čovjeku:
‘Strah Gospodnji’ – eto što je mudrost;
‘Zla se kloni’ – to ti je razumnost.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati