SCRUTATIO

Utorak, 25 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 8


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 1974
1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:1 Allora prese a dire Bildad il Suchita:

2 »Dokad ćeš jošte govoriti tako,
dokle će ti riječ kao vihor biti?
2 Fino a quando dirai queste cose
e vento impetuoso saranno le parole della tua bocca?
3 Ta zar može Bog pravo pogaziti,
može li pravdu izvrnut’ Svesilni?
3 Può forse Dio deviare il diritto
o l'Onnipotente sovvertire la giustizia?
4 Ako mu djeca tvoja sagriješiše,
preda ih zato bezakonju njinu.
4 Se i tuoi figli hanno peccato contro di lui,
li ha messi in balìa della loro iniquità.
5 Al’ ako Boga potražiš iskreno
i od Svesilnog milost ti izmoliš;
5 Se tu cercherai Dio
e implorerai l'Onnipotente,
6 ako li budeš čist i neporočan,
odsad će svagda on nad tobom bdjeti
i obnovit će kuću pravedniku.
6 se puro e integro tu sei,
fin d'ora veglierà su di te
e ristabilirà la dimora della tua giustizia;
7 Bit će malena tvoja sreća prošla
prema budućoj što te očekuje.
7 piccola cosa sarà la tua condizione di prima,
di fronte alla grandezza che avrà la futura.
8 No pitaj samo prošle naraštaje,
na mudrost pređa njihovih pripazi.
8 Chiedilo infatti alle generazioni passate,
poni mente all'esperienza dei loro padri,
9 Od jučer mi smo i ništa ne znamo,
poput sjene su na zemlji nam dani.
9 perché noi siamo di ieri e nulla sappiamo,
come un'ombra sono i nostri giorni sulla terra.
10 Oni će te poučit’ i reći ti,
iz srca će svog izvući besjede:
10 Essi forse non ti istruiranno e ti parleranno
traendo le parole dal cuore?
11 ‘Izvan močvare zar će rogoz nići?
Zar će bez vode trstika narasti?
11 Cresce forse il papiro fuori della palude
e si sviluppa forse il giunco senz'acqua?
12 Zeleni se sva, al’ i nekošena
usahne prije svake druge trave.
12 È ancora verde, non buono per tagliarlo,
e inaridisce prima d'ogn'altra erba.
13 To je kob svakog tko Boga zaboravi;
tako propada nada bezbožnika.
13 Tale il destino di chi dimentica Dio,
così svanisce la speranza dell'empio;
14 Nît je tanana njegovo uzdanje,
a ufanje mu kuća paukova.
14 la sua fiducia è come un filo
e una tela di ragno è la sua sicurezza:
15 Nasloni li se, ona mu se ljulja,
prihvati li se, ona mu se ruši.
15 si appoggi alla sua casa, essa non resiste,
vi si aggrappi, ma essa non regge.
16 Zeleni se i sav na suncu buja,
vrt su mu cio mladice prerasle.
16 Rigoglioso sia pure in faccia al sole
e sopra il giardino si spandano i suoi rami,
17 Svojim korijenjem krš je isprepleo
te život crpe iz živa kamena.
17 sul terreno sassoso s'intreccino le sue radici,
tra le pietre attinga la vita.
18 A kad ga s mjesta njegova istrgnu,
ono ga niječe: ‘Nikada te ne vidjeh!’
18 Se lo si toglie dal suo luogo,
questo lo rinnega: "Non t'ho mai visto!".
19 I evo gdje na putu sada trune
dok drugo bilje već niče iz zemlje.
19 Ecco la gioia del suo destino
e dalla terra altri rispuntano.
20 Ne, Bog neće odbacit’ neporočne,
niti će rukom poduprijet’ opake.
20 Dunque, Dio non rigetta l'uomo integro,
e non sostiene la mano dei malfattori.
21 Smijeh će ti opet ispuniti usta,
s usana će odjeknuti klicanje.
21 Colmerà di nuovo la tua bocca di sorriso
e le tue labbra di gioia.
22 Dušmane će ti odjenut’ sramota
i šatora će nestat’ zlikovačkog.’«
22 I tuoi nemici saran coperti di vergogna
e la tenda degli empi più non sarà.