Poslanica Rimljanima 1

¹Pavao, sluga Krista Isusa,
pozvan za apostola,
odlučen za evanđelje Božje –²koje Bog unaprijed obećavaše
po svojim prorocima
u Pismima svetim³o Sinu svome,
potomku Davidovu
po tijelu,⁴postavljenu Sinom Božjim,
u snazi,
po Duhu posvetitelju
uskrsnućem od mrtvih,
o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,⁵po komu primismo milost i apostolstvo
da na slavu imena njegova
k poslušnosti vjere
privodimo sve pogane⁶među kojima ste i vi
pozvanici Isusa Krista:⁷svima u Rimu,
miljenicima Božjim,
pozvanicima, svetima.
Milost vam i mir
od Boga, Oca našega,
i Gospodina Isusa Krista.⁸Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.⁹Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se¹⁰u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.¹¹Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo –¹²da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.¹³A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.¹⁴Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.¹⁵Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.¹⁶Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku.¹⁷Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.¹⁸Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.¹⁹Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.²⁰Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.²¹Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.²²Gradeći se mudrima, poludješe i²³zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.²⁴Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,²⁵oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.²⁶Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,²⁷a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.²⁸I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,²⁹puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,³⁰klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,³¹nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.³²Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati