Knjiga o Jobu 7

¹Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?²Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,³mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.⁴Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.⁵Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.⁶Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.⁷Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!⁸Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.⁹Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.¹⁰Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.¹¹Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.¹²Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?¹³Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,¹⁴snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.¹⁵Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.¹⁶Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!¹⁷Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao¹⁸i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?¹⁹Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?²⁰Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?²¹Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati