Knjiga o Jobu 37

¹Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.²Čujte, čujte gromor glasa njegova,
tutnjavu što mu iz usta izlazi.³Gle, munja lijeće preko cijelog neba –
i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje –⁴iza nje silan jedan glas se ori:
to On gromori glasom veličajnim.
Munje mu lete, nitko ih ne priječi,
tek što mu je glas jednom odjeknuo.⁵Da, Bog gromori glasom veličajnim,
djela velebna, neshvatljiva stvara.⁶Kad snijegu kaže: ‘Zasniježi po zemlji!’
i pljuskovima: ‘Zapljuštite silno!’⁷svakom čovjeku zapečati ruke
da svi njegovo upoznaju djelo.⁸U brlog se tad zvijeri sve uvuku
i na svojem se šćućure ležaju.⁹S južne se strane podiže oluja,
a studen vjetri sjeverni donose.¹⁰Već led od daha Božjega nastaje
i vodena se kruti površina.¹¹I opet vodom puni on oblake,
i sijevat’ stanu oblaci munjama;¹²kruže posvuda po volji njegovoj,
što im naloži, to će izvršiti
na licu cijelog kruga zemaljskoga.¹³Šalje ih – ili da kazni narode,
ili da ih milosrđem obdari.¹⁴Poslušaj ovo, Jobe, umiri se
i promotri djela Božja čudesna.¹⁵Znaš li kako Bog njima zapovijeda,
kako munju iz oblaka svog pušta?¹⁶Znaš li o čem vise gore oblaci?
Čudesna to su znanja savršenog.¹⁷Kako ti gòrê od žege haljine
u južnom vjetru kad zemlja obamre?¹⁸Zar si nebesa s njim ti razapeo,
čvrsta poput ogledala livenog?¹⁹De naputi me što da mu kažemo:
zbog tmine se ne snalazimo više.²⁰Zar ćeš mu reći: ‘Hoću govoriti’?
Ili na propast vlastitu pristati?²¹Tko, dakle, može u svjetlost gledati
na nebesima što se sja blistavo
kada oblake rastjeraju vjetri?²²Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo:
veličanstvom strašnim Bog se odjenu!²³Da, Svesilnog doseći ne možemo,
neizmjeran je u moći i sudu,
velik u pravdi, nikog on ne tlači.²⁴Zato ljudi svi neka ga se boje!
Na mudrost oholu on i ne gleda!«

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati