Ezechielis 21

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Et factus est sermo Domini ad me dicens:	1 I dođe mi riječ Jahvina:
2 “ Fili hominis, pone faciemtuam contra meridiem et stilla ad austrum et propheta ad saltum agri Nageb.	2 »Sine čovječji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom.
3 Etdices saltui Nageb: Audi verbum Domini. Haec dicit Dominus Deus: Ecce egosuccendam in te ignem, et comburet in te omne lignum viride et omne lignumaridum; non exstinguetur flamma succensionis, et comburetur in ea omnis faciesab austro usque ad aquilonem.	3 Reci šumi negepskoj: ‘Poslušaj riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit ću usred tebe oganj i on će proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neće utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga.
4 Et videbit universa caro quia ego Domínussuccendi eam, nec exstinguetur ”.	4 I svi će vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neće se ugasiti.’«
5 Et dixi: “ Heu, Domine Deus! Ipsi dicuntde me: “Numquid non per parabolas loquitur iste?” ”.	5 Rekoh na to: »Jao, Jahve Gospode, ta oni će za mene reći: ‘Evo opet pričalice s pričama!’«
6 Et factus est sermo Domini ad me dicens:	6 I dođe mi riječ Jahvina:
7 “ Fili hominis, pone faciem tuamad Ierusalem et stilla ad sanctuaria et propheta contra humum Israel.	7 »Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.
8 Et dicesterrae Israel: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ad te, et eiciam gladium meumde vagina sua et occidam in te iustum et impium.	8 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna!
9 Pro eo autem quod occidi inte iustum et impium, idcirco egredietur gladius meus de vagina sua ad omnemcarnem, ab austro ad aquilonem,	9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga.
10 ut sciat omnis caro quia ego Dominus eduxigladium meum de vagina sua irrevocabilem.	10 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti!’
11 Et tu, fili hominis, ingemisce in contritione lumborum et in amaritudinibusingemisce coram eis.	11 A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči!
12 Cumque dixerint ad te: “Quare tu gemis?”, dices: Proauditu quia venit et tabescet omne cor, et dissolventur universae manus, etinfirmabitur omnis spiritus, et per cuncta genua fluent aquae; ecce venit etfiet ”, ait Dominus Deus.	12 Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.«
13 Et factus est sermo Domini ad me dicens:	13 I dođe mi riječ Jahvina:
14 “ Fili hominis, propheta etdices: Haec dicit Dominus Deus: Loquere: Gladius, gladius exacutus est et etiam limatus;	14 »Sine čovječji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: ‘Mač! Mač! Naoštren i osvjetlan!
15 ut caedat victimas exacutus est, ut splendeat limatus est.	15 Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva.
16 Et datus est ad levigandum, ut teneatur manu. Iste exacutus est gladius et iste limatus, ut sit in manu interficientis.	16 Osvjetlan da ga ruka prihvati, mač naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici.’
17 Clama et ulula, fili hominis, quia hic directus est in populum meum, hic in cunctos duces Israel, qui gladio traditi sunt cum populo meo.	17 A ti, sine čovječji, plači, nariči! Jer, evo, mač je već na narod moj isukan, mač na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maču izručeni! Udri se stoga u slabine!
18 Idcirco plaude super femur, quia probatio est, dicit Dominus Deus.	18 Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće« – riječ je Jahve Gospoda.
19 Tu ergo, fili hominis, propheta et percute manu ad manum. Et duplicetur gladius, ac triplicetur gladius interfectorum: hic est gladius occisionis magnae, qui eos circumdat,	19 »A ti, sine čovječji, prorokuj i rukama plješći. Neka se udvostruči, neka se utrostruči taj mač pokolja, mač pokolja golema što ih odasvud okružuje.
20 ut cor tabescat, et multiplicentur corruentes. In omnibus portis eorum dedi occisionem gladii: eheu, facti acuti et limati ad fulgendum, politi ad caedem!	20 Da zadršću srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio mač, pripravljen da k’o munja sijeva, za pokolje naoštren.
21 “Exacuere, vade ad dexteram sive ad sinistram, quocumque acies tuae sunt destinatae”.	21 Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!
22 Quin et ego plaudam manu ad manum et saturabo indignationem meam, ego Dominus locutus sum ”.	22 I ja ću pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!«
23 Et factus est sermo Domini ad me dicens:	23 I dođe mi riječ Jahvina:
24 “Et tu, fili hominis, pone tibiduas vias, ut veniat gladius regis Babylonis: de terra una egrediantur ambae; etindicem statue, in capite viae civitatis statue.	24 »Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz.
25 Viam pones, quo veniatgladius, ad Rabba filiorum Ammon et ad Iudam in Ierusalem munitissimam.	25 Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem.
26 Statenim rex Babylonis in bivio in capite duarum viarum, divinationem quaerens,commiscens sagittas; interrogat teraphim, iecur consulit.	26 Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja – miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru.
27 Ad dexteram eiusfacta est divinatio super Ierusalem, ut ponat arietes, ut aperiat os ad caedem,ut elevet vocem in ululatu, ut ponat arietes contra portas, ut comportetaggerem, ut aedificet munitiones.	27 Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule.
28 Eritque quasi consulens frustra oraculum inoculis eorum, et iuramenta sanctissima sunt eis; ipse autem in memoriamrevocabit iniquitatem ad capiendum.	28 Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše.
29 Idcirco haec dicit Dominus Deus: Pro eoquod in memoriam revocastis iniquitatem vestram, et revelatae suntpraevaricationes vestrae, et apparuerunt peccata vestra in omnibus operibusvestris; pro eo, inquam, quod in memoriam revocati estis, manu capiemini.	29 Zato, ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima – da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti.
30 Tuautem, profane, impie dux Israel, cuius venit dies in tempore iniquitatisfinitae —	30 A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.’
31 haec dicit Dominus Deus — auferatur cidaris, tollatur corona;hoc non erit amplius. Humile sublevetur, et sublime humilietur.	31 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bî dolje, bit će uzvišen, a tko bî gore, bit će ponižen.
32 Ruinam,ruinam, ruinam ponam illud; et hoc non fiet, donec veniat, cuius est iudicium,et tradam ei.	32 Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.’«
33 Et tu, fili hominis, propheta et dic: Haec dicit Dominus Deus ad filios Ammonet ad opprobrium eorum; et dices: Gladius, gladius est evaginatus ad occidendum,limatus ad consumendum, ut fulgeat,	33 »Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: ‘Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva,
34 cum tibi videntur vana, et divinanturmendacia, ut ponatur gladius ad colla profanorum impiorum, quorum venit dies intempore iniquitatis finitae.	34 a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču – da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina!
35 Revertatur ad vaginam suam. In loco, in quocreatus es, in terra nativitatis tuae iudicabo te.	35 Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi.
36 Et effundam super teindignationem meam, in igne furoris mei sufflabo in te; daboque te in manushominum insipientium et fabricantium interitum.	36 Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima.
37 Igni eris cibus, sanguis tuuserit in medio terrae; oblivioni traderis, quia ego Dominus locutus sum ”.	37 I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.’«