Knjiga o Jobu 7

Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).

Torna indietro

Hrvatska Biblija Bibbia C.E.I. 2008
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
1 L’uomo non compie forse un duro servizio sulla terra
e i suoi giorni non sono come quelli d’un mercenario?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
2 Come lo schiavo sospira l’ombra
e come il mercenario aspetta il suo salario,
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
3 così a me sono toccati mesi d’illusione
e notti di affanno mi sono state assegnate.
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
4 Se mi corico dico: “Quando mi alzerò?”.
La notte si fa lunga e sono stanco di rigirarmi fino all’alba.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
5 Ricoperta di vermi e di croste polverose è la mia carne,
raggrinzita è la mia pelle e si dissolve.
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
6 I miei giorni scorrono più veloci d’una spola,
svaniscono senza un filo di speranza.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
7 Ricòrdati che un soffio è la mia vita:
il mio occhio non rivedrà più il bene.
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
8 Non mi scorgerà più l’occhio di chi mi vede:
i tuoi occhi mi cercheranno, ma io più non sarò.
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
9 Una nube svanisce e se ne va,
così chi scende al regno dei morti più non risale;
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
10 non tornerà più nella sua casa,
né più lo riconoscerà la sua dimora.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
11 Ma io non terrò chiusa la mia bocca,
parlerò nell’angoscia del mio spirito,
mi lamenterò nell’amarezza del mio cuore!
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
12 Sono io forse il mare oppure un mostro marino,
perché tu metta sopra di me una guardia?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
13 Quando io dico: “Il mio giaciglio mi darà sollievo,
il mio letto allevierà il mio lamento”,
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
14 tu allora mi spaventi con sogni
e con fantasmi tu mi atterrisci.
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
15 Preferirei morire soffocato,
la morte piuttosto che vivere in queste mie ossa.
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
16 Mi sto consumando, non vivrò più a lungo.
Lasciami, perché un soffio sono i miei giorni.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
17 Che cosa è l’uomo perché tu lo consideri grande
e a lui rivolga la tua attenzione
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
18 e lo scruti ogni mattina
e ad ogni istante lo metta alla prova?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
19 Fino a quando da me non toglierai lo sguardo
e non mi lascerai inghiottire la saliva?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
20 Se ho peccato, che cosa ho fatto a te,
o custode dell’uomo?
Perché mi hai preso a bersaglio
e sono diventato un peso per me?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
21 Perché non cancelli il mio peccato
e non dimentichi la mia colpa?
Ben presto giacerò nella polvere
e, se mi cercherai, io non ci sarò!».