SCRUTATIO

Nedjelja, 9 Kolovoz 2026 - Santa Teresa Benedetta della Croce (Edith Stein) ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 7


font
Biblija HrvatskiSacra Bibbia Garofalo
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
1 Non è una milizia la vita dell’uomo sulla te e i suoi giorni non sono come quelli di un mercenario?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
2 Come uno schiavo sospira l’ombra e come un mercenario aspetta il salario,
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
3 così io ho sperato mesi tranquilli e invece mi sono toccate notti penose,
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
4 Se mi corico, dico: “Quando mi leverò?” e nelle mie lunghe notti mi stanco, rivoltandomi fino all’alba.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
5 La mia carne è coperta di vermi e croste terrose, la mia pelle si raggrinzisce e si spacca;
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
6 i miei giorni sono stati più veloci della spola e sono terminati per mancanza di filo,
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
7 Ricordati che la mia vita è un soffio, che il mio occhio non tornerà a vedere la felicità:
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
8 più non mi vedrà l’occhio di chi mi vedeva; i tuoi occhi si volgeranno a me ma io non ci sarò più.
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
9 Si dissipa la nube e si dilegua, così chi discende allo Sheol non ne risale.
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
10 Più non ritorna alla sua casa, non rivede più il suo luogo.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
11 Nemmeno io terrò chiusa la bocca: parlerò nell’angoscia del mio spirito, gemerò nell’amarezza della mia anima.
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
12 Sono forse io il mare o un mostro marino perché tu ponga intorno a me le guardie?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
13 Se dico: “Il mio letto mi darà sollievo e il mio giaciglio allevierà la mia pena”,
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
14 allora tu mi spaventi con sogni e mi atterrisci con visioni.
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
15 La mia anima preferirebbe restar soffocata: la morte, piuttosto che questi dolori!
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
16 lo mi struggo; non vivrò per sempre: lasciami, perché i miei giorni sono un soffio.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
17 Che cos'è l’uomo perché tu ne faccia tanto conto e ti prenda cura di lui,
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
18 lo visiti ogni mattina e lo metta alla prova ogni momento?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
19 Fino a quando non ritrarrai da me lo sguardo e non mi darai tempo di inghiottire la saliva?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
20 Se ho peccato, che ti ho fatto, o custode dell’uomo? Perché mi hai fatto tuo bersaglio, perché ti sono di peso?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
21 E perché non sopporti il mio peccato e non dimentichi la mia colpa? Ormai riposerò nella polvere: tu potrai cercarmi, ma io non ci sarò più».