SCRUTATIO

Ponedjeljak, 20 Listopad 2025 - San Irene ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 7


font
Biblija HrvatskiDIODATI
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
1 Non ha l’uomo un termine della sua milizia in su la terra? E non sono i suoi giorni simili a quelli di un mercenario?
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
2 Come il servo aspira all’ombra, E il mercenario aspetta il premio della sua opera;
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
3 Così mi sono stati dati per eredità de’ mesi molesti; E mi sono state assegnate per parte mia notti penose.
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
4 Se mi son posto a giacere, dico: Quando mi leverò? Quando sarà passata la notte? E mi stanco di dimenarmi fino all’alba.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
5 La mia carne è rivestita di vermini, e di gromma di terra; La mia pelle si schianta, e si disfa.
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
6 I miei giorni son passati via più leggermente che la spola del tessitore, E son venuti meno senza speranza
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
7 Ricordati che la mia vita è un vento, Che l’occhio mio non tornerà più a vedere il bene.
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
8 L’occhio di chi mi vede non mi riguarderà più; Se tu rivolgi gli occhi verso me, io non sarò più.
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
9 Come la nuvola si dilegua, e se ne va via; Così chi scende nel sepolcro non ne salirà più fuori.
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
10 Egli non ritornerà più a casa sua, E il luogo suo non lo riconoscerà più.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
11 Io altresì non ratterrò la mia bocca; Io parlerò nell’angoscia del mio spirito, Io mi lamenterò nell’amaritudine dell’anima mia.
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
12 Sono io un mare, o una balena, Che tu mi ponga guardia attorno?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
13 Quando io dico: La mia lettiera mi darà alleggiamento, Il mio letto solleverà parte del mio lamento;
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
14 Allora tu mi sgomenti con sogni, E mi spaventi con visioni.
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
15 Talchè io nell’animo sceglierei innanzi di essere strangolato, E innanzi vorrei la morte che le mie ossa.
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
16 Io son tutto strutto; io non viverò in perpetuo; Cessati da me; conciossiachè i miei giorni non sieno altro che vanità
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
17 Che cosa è l’uomo, che tu ne faccia sì grande stima, Che tu ponga mente ad esso?
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
18 E che tu lo visiti ogni mattina, E ad ogni momento l’esamini?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
19 Fino a quando non ti rivolgerai indietro da me, E non mi darai alcuna posa, Tanto che io possa inghiottir la mia saliva?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
20 Io ho peccato; che opererò inverso te, o Guardiano degli uomini? Perchè mi hai posto per tuo bersaglio, E perchè sono io grave a me stesso?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
21 E perchè non perdoni il mio misfatto, E non rimuovi la mia iniquità? Conciossiachè di presente giacerò nella polvere; E, se poi tu mi ricerchi, io non sarò più