Knjiga o Jobu 7
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DIODATI |
---|---|
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l’ dane poput najamnika? | 1 Non ha l’uomo un termine della sua milizia in su la terra? E non sono i suoi giorni simili a quelli di un mercenario? |
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, | 2 Come il servo aspira all’ombra, E il mercenario aspetta il premio della sua opera; |
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. | 3 Così mi sono stati dati per eredità de’ mesi molesti; E mi sono state assegnate per parte mia notti penose. |
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. | 4 Se mi son posto a giacere, dico: Quando mi leverò? Quando sarà passata la notte? E mi stanco di dimenarmi fino all’alba. |
5 Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. | 5 La mia carne è rivestita di vermini, e di gromma di terra; La mia pelle si schianta, e si disfa. |
6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. | 6 I miei giorni son passati via più leggermente che la spola del tessitore, E son venuti meno senza speranza |
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet’ sreće! | 7 Ricordati che la mia vita è un vento, Che l’occhio mio non tornerà più a vedere il bene. |
8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. | 8 L’occhio di chi mi vede non mi riguarderà più; Se tu rivolgi gli occhi verso me, io non sarò più. |
9 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u šeol siđe, više ne izlazi. | 9 Come la nuvola si dilegua, e se ne va via; Così chi scende nel sepolcro non ne salirà più fuori. |
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. | 10 Egli non ritornerà più a casa sua, E il luogo suo non lo riconoscerà più. |
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. | 11 Io altresì non ratterrò la mia bocca; Io parlerò nell’angoscia del mio spirito, Io mi lamenterò nell’amaritudine dell’anima mia. |
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? | 12 Sono io un mare, o una balena, Che tu mi ponga guardia attorno? |
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’, ležaj će mi olakšati muke’, | 13 Quando io dico: La mia lettiera mi darà alleggiamento, Il mio letto solleverà parte del mio lamento; |
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. | 14 Allora tu mi sgomenti con sogni, E mi spaventi con visioni. |
15 Kamo sreće da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draža. | 15 Talchè io nell’animo sceglierei innanzi di essere strangolato, E innanzi vorrei la morte che le mie ossa. |
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću; pusti me, tek dah su dani moji! | 16 Io son tutto strutto; io non viverò in perpetuo; Cessati da me; conciossiachè i miei giorni non sieno altro che vanità |
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao | 17 Che cosa è l’uomo, che tu ne faccia sì grande stima, Che tu ponga mente ad esso? |
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? | 18 E che tu lo visiti ogni mattina, E ad ogni momento l’esamini? |
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat’? | 19 Fino a quando non ti rivolgerai indietro da me, E non mi darai alcuna posa, Tanto che io possa inghiottir la mia saliva? |
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k’o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? | 20 Io ho peccato; che opererò inverso te, o Guardiano degli uomini? Perchè mi hai posto per tuo bersaglio, E perchè sono io grave a me stesso? |
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.« | 21 E perchè non perdoni il mio misfatto, E non rimuovi la mia iniquità? Conciossiachè di presente giacerò nella polvere; E, se poi tu mi ricerchi, io non sarò più |