Knjiga o Jobu 37
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 2008 |
---|---|
1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. | 1 Per questo mi batte forte il cuore e mi balza fuori dal petto. |
2 Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. | 2 Udite attentamente il rumore della sua voce, il fragore che esce dalla sua bocca. |
3 Gle, munja lijeće preko cijelog neba – i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje – | 3 Egli lo diffonde per tutto il cielo e la sua folgore giunge ai lembi della terra; |
4 iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. | 4 dietro di essa ruggisce una voce, egli tuona con la sua voce maestosa: nulla può arrestare il lampo appena si ode la sua voce. |
5 Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. | 5 Dio tuona mirabilmente con la sua voce, opera meraviglie che non comprendiamo! |
6 Kad snijegu kaže: ‘Zasniježi po zemlji!’ i pljuskovima: ‘Zapljuštite silno!’ | 6 Egli infatti dice alla neve: “Cadi sulla terra” e alle piogge torrenziali: “Siate violente”. |
7 svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. | 7 Nella mano di ogni uomo pone un sigillo, perché tutti riconoscano la sua opera. |
8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju. | 8 Le belve si ritirano nei loro nascondigli e si accovacciano nelle loro tane. |
9 S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. | 9 Dalla regione australe avanza l’uragano e il gelo dal settentrione. |
10 Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. | 10 Al soffio di Dio si forma il ghiaccio e le distese d’acqua si congelano. |
11 I opet vodom puni on oblake, i sijevat’ stanu oblaci munjama; | 11 Carica di umidità le nuvole e le nubi ne diffondono le folgori. |
12 kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. | 12 Egli le fa vagare dappertutto secondo i suoi ordini, perché eseguano quanto comanda loro su tutta la faccia della terra. |
13 Šalje ih – ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. | 13 Egli le manda o per castigo del mondo o in segno di bontà. |
14 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. | 14 Porgi l’orecchio a questo, Giobbe, férmati e considera le meraviglie di Dio. |
15 Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? | 15 Sai tu come Dio le governa e come fa brillare il lampo dalle nubi? |
16 Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog. | 16 Conosci tu come le nuvole si muovono in aria? Sono i prodigi di colui che ha una scienza perfetta. |
17 Kako ti gòrê od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? | 17 Sai tu perché le tue vesti sono roventi, quando la terra è in letargo sotto il soffio dello scirocco? |
18 Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog? | 18 Hai tu forse disteso con lui il firmamento, solido come specchio di metallo fuso? |
19 De naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. | 19 Facci sapere che cosa possiamo dirgli! Noi non siamo in grado di esprimerci perché avvolti nelle tenebre. |
20 Zar ćeš mu reći: ‘Hoću govoriti’? Ili na propast vlastitu pristati? | 20 Gli viene forse riferito se io parlo, o, se uno parla, ne viene informato? |
21 Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? | 21 All’improvviso la luce diventa invisibile, oscurata dalle nubi: poi soffia il vento e le spazza via. |
22 Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! | 22 Dal settentrione giunge un aureo chiarore, intorno a Dio è tremenda maestà. |
23 Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. | 23 L’Onnipotente noi non possiamo raggiungerlo, sublime in potenza e rettitudine, grande per giustizia: egli non opprime. |
24 Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!« | 24 Perciò lo temono tutti gli uomini, ma egli non considera quelli che si credono sapienti!». |