SCRUTATIO

Srijeda, 15 Listopad 2025 - San Callisto I papa ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 37


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.1 Per questo mi batte forte il cuore
e mi balza fuori dal petto.
2 Čujte, čujte gromor glasa njegova,
tutnjavu što mu iz usta izlazi.
2 Udite attentamente il rumore della sua voce,
il fragore che esce dalla sua bocca.
3 Gle, munja lijeće preko cijelog neba –
i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje –
3 Egli lo diffonde per tutto il cielo
e la sua folgore giunge ai lembi della terra;
4 iza nje silan jedan glas se ori:
to On gromori glasom veličajnim.
Munje mu lete, nitko ih ne priječi,
tek što mu je glas jednom odjeknuo.
4 dietro di essa ruggisce una voce,
egli tuona con la sua voce maestosa:
nulla può arrestare il lampo
appena si ode la sua voce.
5 Da, Bog gromori glasom veličajnim,
djela velebna, neshvatljiva stvara.
5 Dio tuona mirabilmente con la sua voce,
opera meraviglie che non comprendiamo!
6 Kad snijegu kaže: ‘Zasniježi po zemlji!’
i pljuskovima: ‘Zapljuštite silno!’
6 Egli infatti dice alla neve: “Cadi sulla terra”
e alle piogge torrenziali: “Siate violente”.
7 svakom čovjeku zapečati ruke
da svi njegovo upoznaju djelo.
7 Nella mano di ogni uomo pone un sigillo,
perché tutti riconoscano la sua opera.
8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku
i na svojem se šćućure ležaju.
8 Le belve si ritirano nei loro nascondigli
e si accovacciano nelle loro tane.
9 S južne se strane podiže oluja,
a studen vjetri sjeverni donose.
9 Dalla regione australe avanza l’uragano
e il gelo dal settentrione.
10 Već led od daha Božjega nastaje
i vodena se kruti površina.
10 Al soffio di Dio si forma il ghiaccio
e le distese d’acqua si congelano.
11 I opet vodom puni on oblake,
i sijevat’ stanu oblaci munjama;
11 Carica di umidità le nuvole
e le nubi ne diffondono le folgori.
12 kruže posvuda po volji njegovoj,
što im naloži, to će izvršiti
na licu cijelog kruga zemaljskoga.
12 Egli le fa vagare dappertutto
secondo i suoi ordini,
perché eseguano quanto comanda loro
su tutta la faccia della terra.
13 Šalje ih – ili da kazni narode,
ili da ih milosrđem obdari.
13 Egli le manda o per castigo del mondo
o in segno di bontà.
14 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se
i promotri djela Božja čudesna.
14 Porgi l’orecchio a questo, Giobbe,
férmati e considera le meraviglie di Dio.
15 Znaš li kako Bog njima zapovijeda,
kako munju iz oblaka svog pušta?
15 Sai tu come Dio le governa
e come fa brillare il lampo dalle nubi?
16 Znaš li o čem vise gore oblaci?
Čudesna to su znanja savršenog.
16 Conosci tu come le nuvole si muovono in aria?
Sono i prodigi di colui che ha una scienza perfetta.
17 Kako ti gòrê od žege haljine
u južnom vjetru kad zemlja obamre?
17 Sai tu perché le tue vesti sono roventi,
quando la terra è in letargo sotto il soffio dello scirocco?
18 Zar si nebesa s njim ti razapeo,
čvrsta poput ogledala livenog?
18 Hai tu forse disteso con lui il firmamento,
solido come specchio di metallo fuso?
19 De naputi me što da mu kažemo:
zbog tmine se ne snalazimo više.
19 Facci sapere che cosa possiamo dirgli!
Noi non siamo in grado di esprimerci perché avvolti nelle tenebre.
20 Zar ćeš mu reći: ‘Hoću govoriti’?
Ili na propast vlastitu pristati?
20 Gli viene forse riferito se io parlo,
o, se uno parla, ne viene informato?
21 Tko, dakle, može u svjetlost gledati
na nebesima što se sja blistavo
kada oblake rastjeraju vjetri?
21 All’improvviso la luce diventa invisibile,
oscurata dalle nubi:
poi soffia il vento e le spazza via.
22 Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo:
veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
22 Dal settentrione giunge un aureo chiarore,
intorno a Dio è tremenda maestà.
23 Da, Svesilnog doseći ne možemo,
neizmjeran je u moći i sudu,
velik u pravdi, nikog on ne tlači.
23 L’Onnipotente noi non possiamo raggiungerlo,
sublime in potenza e rettitudine,
grande per giustizia: egli non opprime.
24 Zato ljudi svi neka ga se boje!
Na mudrost oholu on i ne gleda!«
24 Perciò lo temono tutti gli uomini,
ma egli non considera quelli che si credono sapienti!».