Samuelis II 18
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Nova Vulgata | Hrvatska Biblija |
|---|---|
| 1 Igitur, recensito David populo suo, constituit super eum tribunos et centuriones. | 1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike. |
| 2 Et divisit David populum in tres partes: tertiam partem sub manu Ioab et tertiam sub manu Abisai filii Sarviae fratris Ioab et tertiam in manu Ethai, qui erat de Geth. Dixitque rex ad populum: “ Egrediar et ego vobiscum ”. | 2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: »I ja ću s vama u rat.« |
| 3 Et respondit populus: “ Non exibis. Sive enim fugerimus, non magnopere ad eos de nobis pertinebit; et si media pars ceciderit e nobis, non satis curabunt, sed tu unus pro decem milibus computaris. Melius est igitur, ut sis nobis ex urbe praesidio ”. | 3 Ali se narod usprotivi: »Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš.« |
| 4 Ad quos rex ait: “ Quod vobis rectum videtur, hoc faciam ”. Stetit ergo rex iuxta portam; egrediebaturque populus per turmas suas centeni et milleni. | 4 A kralj im odgovori: »Učinit ću sve što vam se čini dobro.« I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama. |
| 5 Et praecepit rex Ioab et Abisai et Ethai dicens: “ Leniter mihi agite cum puero Absalom ”. Et omnis populus audiebat praecipientem regem cunctis principibus pro Absalom. | 5 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: »Čuvajte mi mladića Abšaloma!« I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. |
| 6 Itaque egressus est populus in campum contra Israel, et factum est proelium in saltu Ephraim. | 6 Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. |
| 7 Et caesus est ibi populus Israel ab exercitu David; factaque est ibi plaga magna in die illa viginti milium hominum. | 7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. |
| 8 Fuit autem ibi proelium dispersum super faciem omnis terrae; et multo plures erant, quos saltus consumpserat de populo, quam hi, quos voraverat gladius in die illa. | 8 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač. |
| 9 Accidit autem, ut occurreret Absalom servis David sedens mulo; cumque ingressus fuisset mulus subter condensam quercum et magnam, adhaesit caput eius quercui, et mansit suspensus inter caelum et terram; mulus, cui insederat, pertransivit. | 9 Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. |
| 10 Vidit autem hoc quispiam et nuntiavit Ioab dicens: “ Vidi Absalom pendere de quercu ”. | 10 Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.« |
| 11 Et ait Ioab viro, qui nuntiaverat ei: “ Si vidisti, quare non confodisti eum in terra? Ego vero dedissem tibi decem argenti siclos et unum balteum ”. | 11 A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: »Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!« |
| 12 Qui dixit ad Ioab: “ Et si appenderes in manibus meis mille argenteos, nequaquam mitterem manum meam in filium regis. Audientibus enim nobis, praecepit rex tibi et Abisai et Ethai dicens: “Custodite, quisquis sit, puerum Absalom!”. | 12 Ali čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: ‘Čuvajte mi mladića Abšaloma!’ |
| 13 Sed et si fecissem contra animam meam infideliter, nequaquam hoc regem latere potuisset, et tu stares ex adverso ”. | 13 Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život – jer kralju ništa ne ostaje skriveno – onda bi se ti držao po strani.« |
| 14 Et ait Ioab: “ Non ita praestolabor coram te ”. Tulit ergo tres lanceas in manu sua et infixit eas in corde Absalom, cum adhuc palpitaret haerens in quercu; | 14 A Joab odvrati: »Neću ja ovdje dangubiti s tobom!« I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. |
| 15 et cucurrerunt decem iuvenes armigeri Ioab et percutientes interfecerunt eum. | 15 Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. |
| 16 Cecinit autem Ioab bucina, et destitit populus persequi fugientem Israel, quia Ioab retinuit populum. | 16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. |
| 17 Et tulerunt Absalom et proiecerunt eum in saltu in foveam grandem et erexerunt super eum acervum lapidum magnum nimis; omnis autem Israel fugit in tabernacula sua. | 17 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. |
| 18 Porro Absalom erexerat sibi, cum adhuc viveret, lapidem, qui est in valle Regis; dixerat enim: “ Non habeo filium, qui memoriam servabit nominis mei ”. Vocavitque titulum nomine suo, et appellatur Manus Absalom usque ad hanc diem. | 18 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: »Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu.« I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove »Abšalomov spomenik«. |
| 19 Achimaas autem filius Sadoc ait: “ Curram et nuntiabo regi, quia iudicium fecerit ei Dominus de manu inimicorum eius ”. | 19 Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: »Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.« |
| 20 Ad quem Ioab dixit: “ Non es vir boni nuntii in hac die, sed nuntiabis in alia; hodie enim non nuntiabis bona, eo quod filius regis est mortuus ”. | 20 Ali mu Joab reče: »Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.« |
| 21 Et ait Ioab Aethiopi: “ Vade et nuntia regi, quae vidisti ”. Adoravit Aethiops Ioab et cucurrit. | 21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: »Idi javi kralju što si vidio!« Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. |
| 22 Rursus autem Achimaas filius Sadoc dixit ad Ioab: “ Quidquid evenerit, etiam ego curram post Aethiopem! ”. Dixitque Ioab: “ Quid vis currere, fili mi? Non erit tibi merces pro bono nuntio ”. | 22 A Sadokov sin Ahimaas opet zamoli Joaba: »Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom.« A Joab upita: »Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?« |
| 23 Qui respondit: “ Quidquid evenerit, curram ”. Et ait ei: “ Curre! ”. Currens ergo Achimaas per viam regionis transivit Aethiopem. | 23 A on ponovi: »Dogodilo se što mu drago, trčat ću!« A Joab mu odvrati: »Trči!« I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina. |
| 24 David autem sedebat inter duas portas; speculator vero, qui ierat in solarium portae super murum, elevans oculos vidit hominem currentem solum | 24 David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. |
| 25 et exclamans indicavit regi. Dixitque rex: “ Si solus est, bonus est nuntius in ore eius ”. Properante autem illo et accedente propius, | 25 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: »Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.« Čovjek je dolazio sve bliže. |
| 26 vidit speculator hominem alterum currentem, et clamavit speculator ad ianitorem: “ Apparet mihi homo currens solus ”. Dixitque rex: “ Et iste bonus est nuntius ”. | 26 Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: »Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!« A kralj odvrati: »I taj nosi dobar glas.« |
| 27 Speculator autem: “ Contemplor, ait, cursum prioris quasi cursum Achimaas filii Sadoc ”. Et ait rex: “ Vir bonus est et nuntium portans bonum venit ”. | 27 Stražar nastavi: »Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas.« A kralj odvrati: »To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.« |
| 28 Clamans autem Achimaas dixit ad regem: “ Pax! ”. Et adorans regem pronus in terram ait: “ Benedictus Dominus Deus tuus, qui conclusit homines, qui levaverunt manus suas contra dominum meum regem! ”. | 28 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: »Zdravo!« Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: »Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!« |
| 29 Et ait rex: “ Estne pax puero Absalom? ”. Dixitque Achimaas: “ Vidi tumultum magnum, cum mitteret Ioab servum regis et me servum tuum, sed nescio quid fuerit ”. | 29 A kralj upita: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Ahimaas odgovori: »Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.« |
| 30 Ad quem rex: “ Recede, ait, et sta illic ”. Cumque ille recessisset et staret, | 30 Kralj mu reče: »Odstupi i stani tamo!« On odstupi i stade. |
| 31 apparuit Aethiops et veniens ait: “ Bonum apporto nuntium, domine mi rex; iudicavit enim pro te Dominus hodie salvans te de manu omnium, qui surrexerunt contra te ”. | 31 Uto stiže Etiopljanin i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.« |
| 32 Dixit autem rex ad Aethiopem: “ Estne pax puero Absalom? ”. Cui respondens Aethiops: “ Fiant, inquit, sicut puer inimici domini mei regis et universi, qui consurrexerunt adversus eum in malum! ”. | 32 A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri – prođu kao taj mladić!« |