Knjiga o Jobu 32

Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).

Torna indietro

Hrvatska Biblija El libro del Pueblo de Dios
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.1 Estos tres hombres dejaron de responder a Job, porque él estaba convencido de su justicia.
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;2 Entonces se encendió la ira de Elihú, hijo de Baraquel, el buzita de la familia de Ram. Su ira se encendió contra Job, porque él pretendía ser más justo que Dios.
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.3 Y su ira se encendió también contra sus tres amigos, porque no habían encontrado una respuesta, con lo cual condenaban a Dios.
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.4 Mientras ellos hablaban con Job, Elihú se había mantenido a la expectativa, porque ellos tenían más edad que él.
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.5 Pero al ver que estos tres hombres se habían quedado sin respuesta, se llenó de indignación.
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče:
»Po godinama svojim još mlad sam ja,
a u duboku vi ste ušli starost;
bojažljivo se zato ja ustezah
znanje svoje pokazati pred vama.
6 Entonces Elihú, hijo de Baraquel, el buzita, tomó la palabra y dijo: Yo soy muy joven todavía y todos ustedes son ancianos; por eso me sentí intimidado, temeroso de exponerles mi saber.
7 Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost,
mnoge godine pokazat će mudrost.’
7 Yo pensaba: «Que hable la edad, que los muchos años enseñen la sabiduría».
8 Uistinu, dah neki u ljudima,
duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
8 Pero es el espíritu que hay en el hombre y el soplo del Todopoderoso, el que lo hace inteligente:
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti
a niti starost pravednosti uči.
9 no son los viejos los más sabios, ni los ancianos comprenden lo que es recto.
10 Zato vas molim, poslušajte mene
da vam i ja znanje svoje izložim.
10 Por eso les digo: «Escúchenme, también yo expondré mi saber».
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio
i razloge sam vaše saslušao
dok ste tražili što ćete kazati.
11 Yo esperaba que ustedes hablaran, prestaba oído a sus razonamientos; mientras trataban de expresarse,
12 Na vama moja sva bijaše pažnja,
al’ ne bî nikog da Joba pobije
ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
12 fijaba mi atención en ustedes. Pero no hay nadie que haya refutado a Job, ninguno de ustedes respondió a sus palabras.
13 Nemojte reći: ‘Na mudrost smo naišli!
Bog će ga pobit’ jer čovjek ne može.’
13 No digan, entonces» «Hemos hallado la sabiduría; es Dios el que nos instruye, no un hombre».
14 Nije meni on besjedu upravio:
odvratit mu neću vašim riječima.
14 No voy a dirigir palabras como esas, no voy a responder como lo hacen ustedes.
15 Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu,
riječi zapeše u grlu njihovu.
15 Han quedado consternados, no han vuelto a responder; se han quedado sin palabras.
16 Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore.
Umukoše, ni riječ više da kažu!
16 ¡Y esperé bastante! Si ellos no hablan, si se quedan allí y no responden más,
17 Na meni je da progovorim sada,
znanje ću svoje i ja izložiti.
17 yo también recitaré mi saber.
18 Riječi mnoge u meni naviru
dok iznutra moj duh mene nagoni.
18 Porque las palabras bullen dentro de mí, el espíritu me impulsa en mi interior.
19 Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren,
k’o nova će se raspući mješina.
19 Mi pecho es como un vino que no tiene salida y hace estallar los odres nuevos.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga,
otvorit ću usne i odvratit’ vama.
20 Quiero hablar para desahogarme, abriré mis labios y responderé.
21 Nijednoj strani priklonit se neću
niti laskat’ ja namjeravam kome.
21 No tomaré partido por nadie, no adularé a ningún hombre.
22 Laskati ja ne umijem nikako,
jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.«
22 Porque yo no sé lo que es adular: si lo hiciera, pronto me llevaría mi Creador.