SCRUTATIO

Cetvrtak, 4 Prosinac 2025 - Santa Barbara ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 32


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.1 Quei tre uomini cessarono di rispondere a Giobbe, perché egli si riteneva giusto.
2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;2 Allora si accese lo sdegno di Eliu, figlio di Barachele, il Buzita, della tribù di Ram. Si accese di sdegno contro Giobbe, perché si considerava giusto di fronte a Dio;
3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.3 si accese di sdegno anche contro i suoi tre amici, perché non avevano trovato di che rispondere, sebbene avessero dichiarato Giobbe colpevole.
4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.4 Eliu aveva aspettato, mentre essi parlavano con Giobbe, perché erano più vecchi di lui in età.
5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.5 Quando vide che sulla bocca di questi tre uomini non vi era più alcuna risposta, Eliu si accese di sdegno.
6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče:
»Po godinama svojim još mlad sam ja,
a u duboku vi ste ušli starost;
bojažljivo se zato ja ustezah
znanje svoje pokazati pred vama.
6 Eliu, figlio di Barachele, il Buzita, prese a dire:
«Giovane io sono di anni
e voi siete già canuti;
per questo ho esitato, per rispetto,
a manifestarvi il mio sapere.
7 Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost,
mnoge godine pokazat će mudrost.’
7 Pensavo: “Parlerà l’età
e gli anni numerosi insegneranno la sapienza”.
8 Uistinu, dah neki u ljudima,
duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
8 Ma è lo spirito che è nell’uomo,
è il soffio dell’Onnipotente che lo fa intelligente.
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti
a niti starost pravednosti uči.
9 Essere anziani non significa essere sapienti,
essere vecchi non significa saper giudicare.
10 Zato vas molim, poslušajte mene
da vam i ja znanje svoje izložim.
10 Per questo io oso dire: “Ascoltatemi;
esporrò anch’io il mio parere”.
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio
i razloge sam vaše saslušao
dok ste tražili što ćete kazati.
11 Ecco, ho atteso le vostre parole,
ho teso l’orecchio ai vostri ragionamenti.
Finché andavate in cerca di argomenti,
12 Na vama moja sva bijaše pažnja,
al’ ne bî nikog da Joba pobije
ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
12 su di voi fissai l’attenzione.
Ma ecco, nessuno ha potuto confutare Giobbe,
nessuno tra voi ha risposto ai suoi detti.
13 Nemojte reći: ‘Na mudrost smo naišli!
Bog će ga pobit’ jer čovjek ne može.’
13 Non venite a dire: “Abbiamo trovato noi la sapienza,
Dio solo può vincerlo, non un uomo!”.
14 Nije meni on besjedu upravio:
odvratit mu neću vašim riječima.
14 Egli non ha rivolto a me le sue parole,
e io non gli risponderò con i vostri argomenti.
15 Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu,
riječi zapeše u grlu njihovu.
15 Sono sconcertati, non rispondono più,
mancano loro le parole.
16 Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore.
Umukoše, ni riječ više da kažu!
16 Ho atteso, ma poiché non parlano più,
poiché stanno lì senza risposta,
17 Na meni je da progovorim sada,
znanje ću svoje i ja izložiti.
17 risponderò anch’io per la mia parte,
esporrò anch’io il mio parere;
18 Riječi mnoge u meni naviru
dok iznutra moj duh mene nagoni.
18 mi sento infatti pieno di parole,
mi preme lo spirito che è nel mio ventre.
19 Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren,
k’o nova će se raspući mješina.
19 Ecco, il mio ventre è come vino senza aria di sfogo,
come otri nuovi sta per scoppiare.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga,
otvorit ću usne i odvratit’ vama.
20 Parlerò e avrò un po’ d’aria,
aprirò le labbra e risponderò.
21 Nijednoj strani priklonit se neću
niti laskat’ ja namjeravam kome.
21 Non guarderò in faccia ad alcuno,
e non adulerò nessuno,
22 Laskati ja ne umijem nikako,
jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.«
22 perché io non so adulare:
altrimenti il mio creatore in breve mi annienterebbe.