Knjiga o Jobu 14
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | LA SACRA BIBBIA |
|---|---|
| 1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. | 1 L'uomo nato da donna, vivendo pochi giorni, in preda all'agitazione, |
| 2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’. | 2 sboccia come fiore e avvizzisce, fugge come l'ombra senza arrestarsi; si consuma come legno tarlato, come un vestito corroso dalla tignola. |
| 3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? | 3 E tu tieni aperti gli occhi su di lui e lo citi in giudizio con te! |
| 4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko! | 4 Chi può trarre il puro dall'immondo? Nessuno! |
| 5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, | 5 Se i suoi giorni sono fissati, se conosci il numero dei suoi mesi, avendo posto un limite invalicabile, |
| 6 skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa. | 6 distogli lo sguardo da lui e lascialo stare, finché non abbia portato a termine la sua giornata come un salariato. |
| 7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. | 7 Per l'albero infatti esiste una speranza: se viene tagliato, ancora ributta e il suo germoglio non viene meno. |
| 8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, | 8 Anche se la sua radice invecchia sotterra e il suo tronco muore nel suolo, |
| 9 oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo. | 9 al sentore dell'acqua rinverdisce e mette rami come una giovane pianta. |
| 10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? | 10 L'uomo invece, se muore, resta inerte; dov'è il mortale, quando spira? |
| 11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema, | 11 Potranno venir meno le acque del mare, i fiumi prosciugarsi e seccare, |
| 12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. | 12 ma l'uomo che giace, più non si alzerà; finché durano i cieli, non si sveglierà, né più si desterà dal suo sonno. |
| 13 O, kad bi me htio skriti u šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti, | 13 Oh, volessi tu nascondermi nell'abisso infernale! occultarmi, finché sarà passata la tua ira, fissarmi un termine e ricordarti di me! |
| 14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. | 14 Ma se l'uomo muore, può ancora rivivere? Ogni giorno del mio servizio aspetterei, finché giunga il mio cambio; |
| 15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. | 15 mi chiameresti e io risponderei, quando tu avessi nostalgia per l'opera delle tue mani. |
| 16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, | 16 Mentre ora tu vai contando i miei passi, non spieresti più il mio peccato, |
| 17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. | 17 sigilleresti in un sacco il mio peccato, e porresti l'intonaco sulla mia colpa. |
| 18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali, | 18 Ma invece come una montagna cade e si sfalda, e come una rupe frana dal suo posto, |
| 19 k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. | 19 le acque corrodono le pietre e l'alluvione inonda la superficie della terra, così tu annienti la speranza dell'uomo! |
| 20 Oborio si ga – on ode zasvagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. | 20 Tu lo abbatti per sempre ed egli se ne va, ne sfiguri il volto e lo cacci via. |
| 21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja. | 21 Se i suoi figli sono onorati, egli non lo sa; se sono disprezzati, egli lo ignora. |
| 22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.« | 22 Egli sente solamente il tormento della sua carne, sente solo la pena della sua anima". |