Knjiga o Jobu 14
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | BIBBIA CEI 1974 |
|---|---|
| 1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. | 1 L'uomo, nato di donna, breve di giorni e sazio di inquietudine, |
| 2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’. | 2 come un fiore spunta e avvizzisce, fugge come l'ombra e mai si ferma. |
| 3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? | 3 Tu, sopra un tal essere tieni aperti i tuoi occhi e lo chiami a giudizio presso di te? |
| 4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko! | 4 Chi può trarre il puro dall'immondo? Nessuno. |
| 5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, | 5 Se i suoi giorni sono contati, se il numero dei suoi mesi dipende da te, se hai fissato un termine che non può oltrepassare, |
| 6 skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa. | 6 distogli lo sguardo da lui e lascialo stare finché abbia compiuto, come un salariato, la sua giornata! |
| 7 Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. | 7 Poiché anche per l'albero c'è speranza: se viene tagliato, ancora ributta e i suoi germogli non cessano di crescere; |
| 8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, | 8 se sotto terra invecchia la sua radice e al suolo muore il suo tronco, |
| 9 oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo. | 9 al sentore dell'acqua rigermoglia e mette rami come nuova pianta. |
| 10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? | 10 L'uomo invece, se muore, giace inerte, quando il mortale spira, dov'è? |
| 11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit’ posvema, | 11 Potranno sparire le acque del mare e i fiumi prosciugarsi e disseccarsi, |
| 12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. | 12 ma l'uomo che giace più non s'alzerà, finché durano i cieli non si sveglierà, né più si desterà dal suo sonno. |
| 13 O, kad bi me htio skriti u šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti, | 13 Oh, se tu volessi nascondermi nella tomba, occultarmi, finché sarà passata la tua ira, fissarmi un termine e poi ricordarti di me! |
| 14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. | 14 Se l'uomo che muore potesse rivivere, aspetterei tutti i giorni della mia milizia finché arrivi per me l'ora del cambio! |
| 15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. | 15 Mi chiameresti e io risponderei, l'opera delle tue mani tu brameresti. |
| 16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, | 16 Mentre ora tu conti i miei passi non spieresti più il mio peccato: |
| 17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. | 17 in un sacchetto, chiuso, sarebbe il mio misfatto e tu cancelleresti la mia colpa. |
| 18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali, | 18 Ohimè! come un monte finisce in una frana e come una rupe si stacca dal suo posto, |
| 19 k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. | 19 e le acque consumano le pietre, le alluvioni portano via il terreno: così tu annienti la speranza dell'uomo. |
| 20 Oborio si ga – on ode zasvagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. | 20 Tu lo abbatti per sempre ed egli se ne va, tu sfiguri il suo volto e lo scacci. |
| 21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja. | 21 Siano pure onorati i suoi figli, non lo sa; siano disprezzati, lo ignora! |
| 22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.« | 22 Soltanto i suoi dolori egli sente e piange sopra di sé. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ