Samuelis II 1

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Factum est autem, postquam mortuus est Saul, ut David re verteretur a caede Amalec et maneret in Siceleg dies duos.	1 Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.
2 In die autem tertia apparuit homo veniens de castris Saul veste conscissa et pulvere aspersus caput; et, ut venit ad David, cecidit super faciem suam et adoravit.	2 Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
3 Dixitque ad eum David: “ Unde venis? ”. Qui ait ad eum: “ De castris Israel fugi ”.	3 David ga upita: »Odakle dolaziš?« A on mu odgovori: »Umakao sam iz izraelskog tabora.«
4 Et dixit ad eum David: “ Quid enim factum est? Indica mihi ”. Qui ait: “ Fugit populus ex proelio, et multi corruentes e populo mortui sunt; sed et Saul et Ionathan filius eius interierunt ”.	4 A David ga upita: »Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!« On odvrati: »Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.«
5 Dixitque David ad adulescentem, qui nuntiabat ei: “ Unde scis quia mortuus est Saul et Ionathan filius eius? ”.	5 Nato David upita mladoga glasonošu: »Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?«
6 Et ait adulescens, qui narrabat ei: “ Casu veni in montem Gelboe, et Saul incumbebat super hastam suam. Porro currus et equites appropinquabant ei,	6 A mladi glasonoša odgovori: »Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
7 et conversus post tergum suum vidensque me vocavit. Cui cum respondissem: Adsum,	7 Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: ‘Evo me!’
8 dixit mihi: “Quisnam es tu?”. Et dixi ad eum: Amalecites ego sum.	8 I upita me on: ‘Tko si ti?’ A ja mu odgovorih: ‘Amalečanin sam.’
9 Et locutus est mihi: “Sta super me et interfice me, quoniam tenent me angustiae, et adhuc tota anima mea in me est”.	9 Tada mi on reče: ‘Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!’
10 Stansque super eum occidi illum; sciebam enim quod vivere non poterat post ruinam. Et tuli diadema, quod erat in capite eius, et armillam de brachio illius et attuli ad te dominum meum huc ”.	10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.«
11 Apprehendens autem David vestimenta sua scidit omnesque viri, qui erant cum eo;	11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
12 et planxerunt et fleverunt et ieiunaverunt usque ad vesperam super Saul et super Ionathan filium eius et super populum Domini et super domum Israel, quod corruissent gladio.	12 I naricali su, plakali i postili do večeri za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.
13 Dixitque David ad iuvenem, qui nuntiaverat ei: “ Unde es? ”. Qui respondit: “ Filius hominis advenae Amalecitae ego sum ”.	13 Potom David upita mladoga glasonošu: »Odakle si ti?« A on odgovori: »Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.«
14 Et ait ad eum David: “ Quare non timuisti mittere manum tuam, ut occideres christum Domini? ”.	14 Tada mu reče David: »Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?«
15 Vocansque David unum de pueris ait: “ Accedens irrue in eum ”. Qui percussit illum, et mortuus est.	15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: »Dođi ovamo i smakni ga!« Udari ga momak i on umrije.
16 Et ait ad eum David: “ Sanguis tuus super caput tuum; os enim tuum locutum est adversum te dicens: “Ego interfeci christum Domini” ”.	16 A David mu još doviknu: »Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Jahvina.’«
17 Planxit autem David planctum huiuscemodi super Saul et super Ionathan filium eius;	17 Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.
18 et praecepit, ut docerent filios Iudae canticum Arcus, sicut scriptum est in libro Iusti, et ait:	18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:
19 “ Incliti, o Israel, super montes tuos interfecti, quomodo ceciderunt fortes!	19 »Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
20 Nolite annuntiare in Geth neque annuntietis in compitis Ascalonis, ne forte laetentur filiae Philisthim, ne exsultent filiae incircumcisorum.	20 O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.
21 Montes Gelboe, nec ros nec pluviae veniant super vos, neque sint agri oblationum! Quia ibi abiectus est clipeus fortium, clipeus Saul, quasi non esset unctus oleo.	21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit’ vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,
22 A sanguine interfectorum, ab adipe fortium arcus Ionathan numquam rediit retrorsum, et gladius Saul non est reversus inanis.	22 nego krvlju ranjenika, mašću palih! Lûk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!
23 Saul et Ionathan amabiles et decori in vita sua, in morte quoque non sunt divisi, aquilis velociores, leonibus fortiores.	23 Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!
24 Filiae Israel, super Saul flete, qui vestiebat vos coccino in deliciis, qui praebebat ornamenta aurea cultui vestro.	24 Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijev’o! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćiv’o.
25 Quomodo ceciderunt fortes in proelio! Ionathan in excelsis tuis occisus est.	25 Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
26 Doleo super te, frater mi Ionathan, suavis nimis mihi; mirabilis amor tuus mihi super amorem mulierum.	26 Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.
27 Quomodo ceciderunt fortes, et perierunt arma bellica! ”.	27 Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!«