SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santa Mustiola ed Ireneo ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 21


font
Biblija HrvatskiEINHEITSUBERSETZUNG BIBEL
1 Job progovori i reče:1 Da antwortete Ijob und sprach:
2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći,
utjehu mi takvu barem udijelite.
2 Hört, hört doch auf mein Wort,
das wäre mir schon Trost von euch.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem,
kad završim, tad se rugajte slobodno.
3 Ertragt mich, sodass ich reden kann.
Habe ich geredet, dann könnt ihr spotten.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu?
Kako da strpljenje onda ne izgubim?
4 Richt ich an Menschen meine Klage,
hab ich nicht Grund zur Ungeduld?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’,
rukom ćete svoja zakloniti usta;
5 Wendet euch mir zu und erstarrt
und legt die Hand auf den Mund!
6 pomislim li na to, prestravim se i sâm
i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
6 Denk ich daran, bin ich erschreckt
und Schauder packt meinen Leib.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci
i, što su stariji, moćniji bivaju?
7 Warum bleiben Frevler am Leben,
werden alt und stark an Kraft?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje
a izdanci im se množe pred očima.
8 Ihre Nachkommen stehen fest vor ihnen,
ihre Sprösslinge vor ihren Augen.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori
i šiba ih Božja ostavlja na miru.
9 Ihre Häuser sind in Frieden, ohne Schreck,
die Rute Gottes trifft sie nicht.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano,
krave im se tele i ne jalove se.
10 Ihr Stier bespringt und fehlt nicht,
die Kühe kalben und verwerfen nicht.
11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću,
veselo igraju njihovi sinovi.
11 Wie Schafe treiben sie ihre Kinder aus,
ihre Kleinen tanzen und springen.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve
i vesele se uz zvukove svirale.
12 Sie singen zu Pauke und Harfe,
erfreuen sich am Klang der Flöte,
13 Dane svoje završavaju u sreći,
u podzemlje oni silaze spokojno.
13 verbrauchen ihre Tage im Glück
und fahren voll Ruhe ins Totenreich.
14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas,
ne želimo znati za tvoje putove!
14 Und doch sagten sie zu Gott: Weiche von uns!
Deine Wege wollen wir nicht kennen.
15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo
i kakva nam korist da ga zazivamo?’
15 Was ist der Allmächtige, dass wir ihm dienen,
was nützt es uns, wenn wir ihn angehen?
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu,
makar do Njega ne drže ništa oni?
16 Doch in ihrer Hand liegt nicht das Glück;
der Frevler Denkart ist mir fern.
17 Zar se lûč opakog kada ugasila?
Zar se na njega oborila nesreća?
Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
17 Wie oft erlischt der Frevler Lampe,
kommt Unheil über sie,
teilt er Verderben zu in seinem Zorn?
18 Zar je kao slama na vjetru postao,
kao pljeva koju vihor svud raznosi?
18 Wie oft werden sie wie Stroh vor dem Wind,
wie Spreu, die der Sturm entführt?
19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci?
Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
19 Nicht dessen Kindern spare Gott sein Unheil auf,
ihm selbst vergelte er, sodass er es spürt.
20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi,
neka se napije srdžbe Svesilnoga!
20 Mit eigenen Augen soll er sein Unglück schauen,
vom Grimm des Allmächtigen soll er trinken.
21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari
kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
21 Denn was kümmert ihn sein Haus, wenn er dahin ist,
wenn abgeschnitten seiner Monde Z
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti,
njega koji sudi najvišim bićima?
22 Darf man Gott Erkenntnis lehren,
ihn, der die Erhabenen richtet?
23 Jedan umire u punom blagostanju,
bez briga ikakvih, u potpunom miru,
23 Der eine stirbt in vollem Glück,
ist ganz in Frieden, sorgenfrei.
24 bokova od pretiline otežalih
i kostiju sočne moždine prepunih.
24 Seine Schenkel sind voll von Fett,
getränkt mit Mark sind seine Knochen.
25 A drugi umire s gorčinom u duši,
nikad nikakve ne okusivši sreće.
25 Der andere stirbt mit bitterer Seele
und hat kein Glück genossen.
26 Obojica leže zajedno u prahu,
crvi ih jednako prekrivaju oba.
26 Zusammen liegen sie im Staub
und Gewürm deckt beide zu.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere,
kakve zlosti protiv mene vi snujete.
27 Ja, euer Denken kenn ich wohl,
die Ränke, die ihr sinnt gegen mich.
28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva,
šator u kojem stanovahu opaki?’
28 Ihr sagt: Wo ist das Haus des Edlen
und wo das Zelt, in dem Frevler wohnen?
29 Niste li na cesti putnike pitali,
zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
29 Habt ihr nie die fahrenden Leute befragt
und ihre Zeichen genau beachtet?
30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen
i u dan Božje jarosti veseo je.’
30 Dass am Unglückstag der Böse verschont wird,
weggebracht am Tag des Zorns.
31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’
i tko će mu vratit’ što je počinio?
31 Wer hält ihm seinen Lebenswandel vor,
was er getan hat, wer vergilt es ihm?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu,
na grobni mu humak postavljaju stražu.
32 Er aber wird zur Gruft geleitet,
bei seinem Grab hält man die Wacht.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini
dok za njime ide čitavo pučanstvo.
33 Ein Labsal sind für ihn die Schollen des Schachts,
hinter ihm her zieht alle Welt,
vor ihm die Menge ohne Zahl.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne!
Kakva su prijevara vaši odgovori!«
34 Wie wollt ihr mich mit Nichtigem trösten?
Eure Antworten bleiben Betrug.