SCRUTATIO

Srijeda, 16 Rujan 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 30


font
Biblija HrvatskiSacra Bibbia Garofalo
1 »A sada, gle, podruguju se mnome
ljudi po ljetima mlađi od mene
kojih oce ne bih bio metnuo
ni s ovčarskim psima stada svojega.
1 Adesso invece si beffano di me anche i più giovani, e coloro, i cui padri io disprezzavo troppo, per metterli con i cani dei miei greggi.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih
kad im muževna ponestane snaga
ispijena glađu i oskudicom?
2 Anche il vigore delle loro mani a che mi sa: rebbe servito? Manca loro ogni forza;
3 Glodali su u pustinji korijenje
i čestar opustjelih ruševina.
3 estenuati dalla miseria e dalla fame, brucano nel deserto, terra di devastazione e di desolazione,
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali,
kao kruh jeli korijenje žukino.
4 e colgono dai cespugli l’erba salata e radici di ginestra è il loro cibo.
5 Od društva ljudskog oni su prognani,
za njima viču k’o za lopovima.
5 Sono cacciati di mezzo agli uomini, si grida loro dietro come al ladro,
6 Živjeli su po strašnim jarugama,
po špiljama i u raspuklinama.
6 così che abitano lungo i torrenti, nelle caverne della terra e fra le rocce;
7 Urlik im se iz šikarja dizao;
po trnjacima ležahu stisnuti.
7 urlano fra le macchie, sotto i rovi si radunano;
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih,
bičevima su iz zemlje prognani.
8 gente ignobile, razza senza nome, cacciata dal paese a frustate.
9 Rugalicom sam postao takvima
i njima sada služim kao priča!
9 E ora io sono la loro canzone, sono diventato la loro favola.
10 Gnušaju me se i bježe od mene,
ne ustežu se pljunut’ mi u lice.
10 Essi mi aborrono e mi schivano né si trattengono dallo sputarmi in faccia.
11 I jer On lûk mi slomi i satrije me,
iz usta svojih izbaciše uzdu.
11 Hanno rotto ogni ritegno e mi avviliscono, hanno perduto a mio riguardo ogni freno.
12 S desne moje strane rulja ustaje,
noge moje u bijeg oni tjeraju,
put propasti prema meni nasiplju.
12 A destra insorge la plebaglia e prepara la via della mia rovina.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli,
napadaju i ne brani im nitko,
13 Guastano il mio sentiero per perdermi, avanzano perché nessuno li ferma;
14 prolomom oni širokim naviru
i kotrljaju se poput oluje.
14 irrompono come da una larga breccia, sbucano fuori di sotto le rovine.
15 Strahote sve se okreću na mene,
mojeg ugleda kao vjetra nesta,
poput oblaka iščeznu spasenje.
15 I terrori mi sono piombati addosso, la mia grandezza è scomparsa come un vento e la mia floridezza è svanita come nube.
16 Duša se moja rasipa u meni,
dani nevolje na me se srušili.
16 E ora si strugge in me la mia anima, mi hanno colto giorni di sventura.
17 Noću probada bolest kosti moje,
ne počivaju boli što me glođu.
17 Di notte le mie ossa sono trafitte, le mie vene non hanno riposo:
18 Muka mi je i halju nagrdila
i stegla me k’o ovratnik odjeće.
18 con tutta la mia forza mi stringo la veste, con la mia bocca faccio a brandelli la tunica;
19 U blato me je oborila dolje,
gle, postao sam k’o prah i pepeo.
19 mi rotolo nel fango e sono simile alla polvere e alla cenere.
20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš;
pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš.
20 Io grido a te e tu non mi rispondi, sto innanzi a te e tu non badi a me.
21 Prema meni postao si okrutan;
rukom preteškom na me se obaraš.
21 Sei divenuto crudele con me, con la potenza della tua mano mi perseguiti.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime,
u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
22 Mi hai alzato e abbandonato al vento, mi sbatti nella tempesta.
23 Da, znadem da si me smrti predao,
saborištu zajedničkom svih živih.
23 So bene che tu mi ridurrai a morte, alla casa dove convengono tutti i viventi.
24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik,
ne viče li kad padne u nevolju?
24 Eppure contro l’oppresso non ho steso la mano, se, nel suo pericolo, implorava aiuto.
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima,
ne sažalje mi duša siromaha?
25 Non compiangevo anch’io chi ha la vita dura? Non si rattristava anche il mio cuore per il povero?
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća;
svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
26 Perciò, mi aspettavo il bene e venne il male; mi aspettavo la luce e vennero le tenebre.
27 Utroba vri u meni bez prestanka,
svaki dan nove patnje mi donosi.
27 Le mie viscere ribollono senza tregua, mi sono venuti incontro giorni di miseria.
28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi;
ustajem u zboru – da bih kriknuo.
28 Me ne vado in lutto senza conforto, sto insieme con le volpi.
29 Sa šakalima sam se zbratimio
i nojevima postao sam drugom.
29 Sono fratello degli sciacalli, compagno degli struzzi.
30 Na meni sva je koža pocrnjela,
i kosti mi je sažgala ognjica.
30 La mia pelle annerisce e cade, le mie ossa sono calcinate dall’arsura.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu,
svirala mi glas narikačâ ima.«
31 La mia cetra serve al lamento e la mia lira alla voce del pianto.