Knjiga o Jobu 30
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Sacra Bibbia Garofalo |
|---|---|
| 1 »A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. | 1 Adesso invece si beffano di me anche i più giovani, e coloro, i cui padri io disprezzavo troppo, per metterli con i cani dei miei greggi. |
| 2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom? | 2 Anche il vigore delle loro mani a che mi sa: rebbe servito? Manca loro ogni forza; |
| 3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. | 3 estenuati dalla miseria e dalla fame, brucano nel deserto, terra di devastazione e di desolazione, |
| 4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. | 4 e colgono dai cespugli l’erba salata e radici di ginestra è il loro cibo. |
| 5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k’o za lopovima. | 5 Sono cacciati di mezzo agli uomini, si grida loro dietro come al ladro, |
| 6 Živjeli su po strašnim jarugama, po špiljama i u raspuklinama. | 6 così che abitano lungo i torrenti, nelle caverne della terra e fra le rocce; |
| 7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. | 7 urlano fra le macchie, sotto i rovi si radunano; |
| 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. | 8 gente ignobile, razza senza nome, cacciata dal paese a frustate. |
| 9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! | 9 E ora io sono la loro canzone, sono diventato la loro favola. |
| 10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut’ mi u lice. | 10 Essi mi aborrono e mi schivano né si trattengono dallo sputarmi in faccia. |
| 11 I jer On lûk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. | 11 Hanno rotto ogni ritegno e mi avviliscono, hanno perduto a mio riguardo ogni freno. |
| 12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. | 12 A destra insorge la plebaglia e prepara la via della mia rovina. |
| 13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, | 13 Guastano il mio sentiero per perdermi, avanzano perché nessuno li ferma; |
| 14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. | 14 irrompono come da una larga breccia, sbucano fuori di sotto le rovine. |
| 15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. | 15 I terrori mi sono piombati addosso, la mia grandezza è scomparsa come un vento e la mia floridezza è svanita come nube. |
| 16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. | 16 E ora si strugge in me la mia anima, mi hanno colto giorni di sventura. |
| 17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. | 17 Di notte le mie ossa sono trafitte, le mie vene non hanno riposo: |
| 18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k’o ovratnik odjeće. | 18 con tutta la mia forza mi stringo la veste, con la mia bocca faccio a brandelli la tunica; |
| 19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k’o prah i pepeo. | 19 mi rotolo nel fango e sono simile alla polvere e alla cenere. |
| 20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš. | 20 Io grido a te e tu non mi rispondi, sto innanzi a te e tu non badi a me. |
| 21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. | 21 Sei divenuto crudele con me, con la potenza della tua mano mi perseguiti. |
| 22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. | 22 Mi hai alzato e abbandonato al vento, mi sbatti nella tempesta. |
| 23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. | 23 So bene che tu mi ridurrai a morte, alla casa dove convengono tutti i viventi. |
| 24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? | 24 Eppure contro l’oppresso non ho steso la mano, se, nel suo pericolo, implorava aiuto. |
| 25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? | 25 Non compiangevo anch’io chi ha la vita dura? Non si rattristava anche il mio cuore per il povero? |
| 26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. | 26 Perciò, mi aspettavo il bene e venne il male; mi aspettavo la luce e vennero le tenebre. |
| 27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. | 27 Le mie viscere ribollono senza tregua, mi sono venuti incontro giorni di miseria. |
| 28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi; ustajem u zboru – da bih kriknuo. | 28 Me ne vado in lutto senza conforto, sto insieme con le volpi. |
| 29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. | 29 Sono fratello degli sciacalli, compagno degli struzzi. |
| 30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. | 30 La mia pelle annerisce e cade, le mie ossa sono calcinate dall’arsura. |
| 31 Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikačâ ima.« | 31 La mia cetra serve al lamento e la mia lira alla voce del pianto. |